Dragi čitatelji i suradnici,

želimo vam sretan i blagoslovljen zajednički put, kroz adventska događanja, u susret najljepšem katoličkom blagdanu!

Javite nam se i vi svojim prilozima, prijedlozima, tekstovima, pjesmama, vijestima o vašim župnim adventskim događanjima...Sve prigodne priloge, pošaljite nam na "Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.", a mi ćemo ovdje objaviti, kao poticaj svima, na duhovnu i molitvenu povezanost, i obiteljsko, župno i crkveno zajedništvo, u pravom, tradicionalnom katoličkom duhu!

Druga nedjelja Došašća - približavanje polovici adventskog puta - preispitivanje

Paleći drugu adventsku svijeću, vrijeme je da se malo zapitamo, preispitamo kako nam uopće ide taj naš adventski hod...Uspijevamo li kročiti u pravom smjeru...Ili nas već hvata umor - najradije bismo odustali, vratili se na početak...Tamo nam je barem sve poznato, tako smo navikli...Naš cilj još izgleda daleko, niti se ne nazire...Zapravo niti nismo sigurni što ćemo tamo naći, što će nas dočekati...Što bi maleni Isus još mogao zatrebati, tražiti od nas...Kakve visoke standarde će nam postaviti njegovi sveti roditelji...Možda je lakše po starom...Čemu uopće sav taj hod, sav taj trud...Ionako nas mnogi ne shvaćaju, možda i osuđuju...Možda je sva ta božićna idila samo plod naše mašte, kao neka fatamorgana...Možda uopće nije niti moguće postići sve te ideale, kreposti...Osjetiti tu radost i mir, harmoniju i zajedništvo...Ali nemojmo odustati, potrudimo se još to malo...Vjerujte i bit će vam...Molite i dat će vam se...Ne osvrćite se nazad...Pratite neobičnu zvijezdu...Ako se na trenutak i sakrije, sjetite se već odraslog Isusa...I oluje na moru...Samo je spavao...Kao nekad - u naručju Majke...Ali - odrasti će...Probudit će se...I svojom Moći pomoći nam nadvladati sve što nas brine, obeshrabruje, sputava, muči...Strpljen, spašen...Još malo pa će se roditi...

Ne samo u štalici, već konačno i u našim srcima...Ako ga budemo lijepo njegovali i čuvali, odrasti će - u nama i s nama...Podnosimo i mi za Njega, sve protivštine, sada dok je još tako mali, nevidljiv...Jer će On kasnije podnijeti toliko toga za nas...Ali uvijek - nakon Adventa - dolazi Božić...Nakon Korizme - Uskrs...Kako u liturgijskoj godini, kako u Isusovu životu, tako i u našima...Vjerujmo u to, vjerujmo u Njega...I ne odustajmo! Neka vam je sretna i blagoslovljena tek druga nedjelja Došašća!

 DĆ, 7.12.2014.

Molitvena nakana 2. nedjelje Došašća: za ustrajnost na putu, za prepoznavanje znakova vremena, za zahvalnost Bogu na do sada ostvarenom...I za Domovinu - koračajući zajedno dalje u susret blagoslovljenoj budućnosti...

Došašće - Pustolovina života i/ili traženje skrivenog Boga...

(početak puta, uz varljivu svijetlost zvijezde sreće i prve svijeće...)

Da li su s prvim danom Došašća i njih trojica krenuli na svoj daleki put, prepun pustolovina, zapleta, neočekivanih obrata i susreta, s prijateljima i neprijateljima, s političarima i državnicima, s pastirima i prosjacima..? S prevarantima i poštenjacima...Kroz scile i haribde života...Vrludavim proplancima i nepreglednim kanjonima...Kroz razbojničke zasjede...I skromne gostinjce...

 

Krenuli su sami...I ne znajući tko će im se sve pridružiti...Ni tko će ih probati razuvjeriti, skrenuti, zaustaviti, vratiti...

Bio je samo jedan zajednički nazivnik njihova kretanja, njihovih putanja, jedna konstanta...Treperavo svjetlo neobične zvijezde...Koju su tek na kraju mogli nazvati - betlehemskom...

Svjetlo je bilo zagonetno...Primamljivo...Neodoljivo...Magnetski privlačno...Nadnaravno...Niti njega nisu baš stalno vidjeli...Ali su ga nekako snažno osijećali...Iznova sretni kao mala djeca, svaki puta kada bi ponovo zatitralo...I nekako zavodljivo zamahnulo svojim svijetlećim repićem...Poput prstića koji poziva...I nekako tajanstveno šuti...A istovremeno - kao i da štiti...Zamahne svojim plaštem, u spiralnim valovima svjetla...Uz egzotični cilik nebeskih praporaca...Pa opet nestane...Tek im diskretno naznačivši smjer kojim treba nastaviti...Osvjetlivši neki dotada skriveni puteljak, zakutak...

 

Kada bi se neobična zvijezda opet privremeno sakrila, time ih samo dodatno mameći, potičući njihovu znatiželju i istraživačke izazove, oni bi ju tražili i istraživali i proučavali, sa još više žara, i znanstveničke strasti...

 

Željeli su razjasniti njezino postojanje, smisao, skrivenu poruku...

I shvatiti gdje se nalaze, i kuda i kamo ih ona zapravo vodi...Pokušavajući razaznati kuda od kamo...I zaključiti što je od toga dvoga bitnije i svrsishodnije...

 

 

Zapravo su morali paziti i na to, da ne zavole samu zvijezdu više od njihova zajedničkog cilja...Njen odsjaj od Svjetlosti same...Bila je čarobna i čudesna...Gotovo nekako dovoljna i sama po sebi, i sama za sebe...

Ali i taj osjećaj je bio samo jedna od zamki na pravome putu...Jer i pravi put može odvesti do krivog cilja...Ako prerano ili prekasno zastanemo, stanemo, odustanemo...Ili predugo ustrajemo, nastavimo...Ne smijemo ni ne vidjeti, ni previdjeti...A teško je i predvidjeti.

Ona se ne razotkriva naglo, ni odjednom...Nego nekako postepeno...U slojevima...Slapovima...svjetlosti. Strpljivim razmicanjem mnoštva zavjesa...Raslojavanjem...

 

Prateći njen ritam...I periodičnost...Osluškujući njen zvuk, prepoznajući njen znak...Oplakujući njenu skrivenost...Očekujući njen ponovni pojavak...Ogledavajući se, osvrčući...

 

Iščekujući, izviđajući...Bdijući!

 

Strpljivo, poput ribolovca, zvjedolovca...Vješto i stručno i spretno...

Proučavajući njenu bit, njene navike...Prilagođavajući se njenom često nepredvidivom ritmu.

DĆ, 30.11.2014.

Molitvene nakane 1. adventske nedjelje: prepoznati koju i kakvu zvijezdu slijede naši predsjednički kandidati, te se moliti još nerođenom Isusu za njih, za našu Domovinu, i za nadahnuće Duha Svetoga za izbor i podršku onome/onoj koji se trudi slijediti - onu betlehemsku...I sv. Josip i Marija su krenuli na popis, dati svoj potpis...Neka i oni vode naše ruke, dok mi potpisujemo svoja imena za svoje kandidate...