Plakat i čestitke za tisak u zip formatu

(Praktična napomena:

Poveznicu možete poslati mailom na tiskanje u Kopir Biro na Kaptolu ili dr. navevši količinu čestitki i/ili plakata koje želite tiskati. (Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.)

Izjava Vojnog ordinarijata o prvostupanjskoj haškoj presudi hrvatskim generalima

Utorak, 19. 04. 2011.

Sa stajališta Vojnog ordinarijata, biskupije koja vodi pastoralnu skrb za vjernike katolike u Oružanim i Redarstvenim snagama Republike Hrvatske i štiti ljudski i kršćanski ugled svojih vjernika:

1. Prvostupanjska Haška presuda generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču, pročitana 15. travnja 2011. godine, otkriva nam strahoviti utjecaj zla, kako na pojedince tako i na institucije, pa i na one koje bi po svojoj naravi imale biti doista pravične. Učinak tog utjecaja je ubijena savjest sudaca i otupljeni osjećaj njihove pravne odgovornosti. Da čuđenje bude još veće, presudili su suci jednog „međunarodnog suda“, što bi trebalo govoriti o njegovom visokom stupnju objektivnosti. Ipak se pokazalo da su to „suci“ bez pravnog osjećaja za opstojnost i pravo međunarodno priznate, a istovremeno agresijom okupirane države. Takva država ima pravnu obvezu štititi svoje stanovnike i osloboditi okupirana područja. Sud koji akciju oslobađanja okupiranih područja dotične države, bez izričitih djela smišljenog progona, pravno svrstava u „udruženi zločinački pothvat“ i na tome donosi presudu hrvatskim generalima, jasno govori da je riječ o politički smišljenoj tvorevini bez objektivne pravne podloge i svrhe.

 

2. Za nas vjernike Haška presuda je iznad svega teški grijeh suda počinjen protiv Boga, protiv naroda i protiv ljudi-branitelja okupirane države. Grijeh je protiv Boga jer je duboko povrijeđena pravednost kao okosnica pravde; grijeh je protiv naroda jer presuda ozakonjuje nasilnu okupaciju zemlje i time niječe pravo naroda na slobodu u svojoj zemlji; grijeh je protiv osuđenih ljudi-branitelja jer su osuđeni zato što su oslobađali svoju međunarodno priznatu državu.

   Korijen grijeha ove presude nalazi se u teškoj zloporabi suda koji svoj ugled i svoje međunarodno značenje svodi na političku, a ne na pravnu razinu. Time je Sudsko vijeće uvažilo snagu nepravde i prepustilo se besramnom ignoriranju i odbacivanju pravde. Sama činjenica jednostranog iznošenja argumenata tužiteljstva sa strane Sudskog vijeća, a da se posve prešute argumenti obrane generala, odaje zlonamjernu političku nit vodilju u konstrukciji presude: jednostranim nabrajanjem zlodjela i dovođenjem istih u neposrednu vezu s okrivljenicima (a da se pri tom ne izgovori ni riječ o protuargumentima obrane) ima za cilj impresionirati javnost i u njoj izazvati benevolentan odnos prema toj presudi.

   Drugi korijen koji rađa sumnju u pravnu objektivnost suda je isforsirano dovođenje nabrojenih zlodjela u neposrednu vezu s izvršnom odgovornošću osuđenih generala kroz njihovu tzv. „zapovjednu odgovornost“, a da za to ne postoje pravno valjani dokazi. Poznavatelji prava kazat će koliko je taj odnos doista pravno održiv, ali s moralno-etičkog stajališta, navedena zlodjela nemaju nikakvu neposrednu vezu s osuđenim generalima: neetičnost, poticaj ili nalog na zlodjela ne postoji u njihovim zapovijedima; generali nisu podređenima prešućivali pravila ratnog kodeksa; nabrojena zlodjela nisu neposredni voljni čin osuđenih generala; a niti su ih generali osobno izvršili. Stoga za te čine generali kao prvi i neposredni krivci ne mogu ni moralno ni pravno odgovarati. Ničim ne želimo dovesti u sumnju jasni stav Crkve: svaki zločin je zločin i kao takvoga treba ga osuditi. Možda i predmetna presuda nije daleko od toga. Prepustimo to pravnoj analizi struke.

3. Mišljenja smo i opravdano očekujemo da se Srpska Pravoslavna Crkva s kojom dijelimo isti kršćanski svjetonazor, kao moralna vertikala srpskog pravoslavnog življa, očituje o predmetnoj presudi. Ona bi zbog ljubavi prema pravednosti, a na temelju činjenica i postojećih dokumenata, mogla dati svjedočanstvo da odlazak srpskog življa nije plod „udruženog zločinačkog pothvata“ i progona, nego organiziranog pothvata pobunjenih vođa srpskog življa u predmetnom području.

 

4. Sada se država Hrvatska treba svestrano založiti da suci ovog i svakog drugog „međunarodnog suda“ budu suci ljubitelji i poštovatelji pravde i na njoj utemeljenog prava. Na razini naše zemlje, čuvat nam je mir, razvijati međusobno povjerenje i solidarnost, pružiti od sebe ono najbolje što svatko ima u svrhu zaštite nevinih i kažnjavanja krivih. Zajedništvo u narodu i osobito među braniteljima pretpostavka je naše drugačije budućnosti. U odnosu na ono što nakon ove nepravomoćne presude pravno slijedi, valja pronaći najbolje pravnike i druge komplementarne stručnjake koji će snagom prava i struke omogućiti sudu konačnu i objektivnu presudu.

 

5. Na vjerničkoj razini, valja nam shvatiti i vjerovati da nijedan križ primljen u duhu Isusa Krista nije prazan smisla slobode i spasenjske snage koja mijenja čovjeka i narod. Ovo nas sve ohrabruje, jer će to isto i ovaj križ učiniti, a već i čini ako je vjerovati miru i porukama naših osuđenih generala.