Godina B (2015) - Biblijska razmatranja i Evanđeoska Krunica

Biblija - Kršćanska sadašnjost

HILP - Liturgija dana

Isus Krist - Kralj svega stvorenja, 22.11.2015. .11.2015. 

Iv 18, 33b-37

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Reče Pilat Isusu:

»Ti li si židovski kralj?« Isus odgovori: »Govoriš li ti to sam od sebe ili ti to drugi rekoše o meni?« Pilat odvrati: »Zar sam ja Židov? Tvoj narod i glavari svećenički predadoše te meni. Što si učinio?«

Odgovori Isus: »Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima. Ali kraljevstvo moje nije odavde.« Nato mu reče Pilat: »Ti si dakle kralj?« Isus odgovori: »Ti kažeš: ja sam kralj. Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas.«

Riječ Gospodnja.

Evanđeoska krunica: 

1. kojeg Pilat upita: "Ti li si židovski kralj?" 

2. koji reče: "Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta." 

3. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima." 

4. kojeg Pilat upita: "Ti si dakle kralj?" 

5. koji reče: "Ti kažeš: ja sam kralj. ..Tko je god od istine, sluša moj glas." 

Koalicija s Isusom - Koalicija s Istinom...

Eh, da nam je na ovim izborima barem netko tko vjerodostojno može, sa Isusom reći: "Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za Istinu." 

Daj Bože, da ima takvih...I da hrvatska Istina, univerzalna Istina doista iziđe na vidjelo...Da tko je god od istine, može čuti Kristov glas...Po riječima onoga kome Bog dozvoli da nas vodi dalje...

Mnoštvo je dezinformacija, šumova na linijama, neistina, laži...Tko je kralj, tko je premijer...tko će biti...koga ćemo izabrati...čiji glas poslušati...

Ima li ikoga čije kraljevstvo nije odavde, čije sluge se neće boriti za njega, već - za Istinu...A Istina je narod...Narod je istina...

Svjedočimo za Istinu! 

DĆ, 22.11.2015.

33. nedj. k. g, 15.11.2015. 

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»U one dane, nakon velike nevolje, sunce će pomrčati i mjesec neće više svijetljeti, a zvijezde će s neba padati i sile će se nebeske poljuljati.

Tada će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima s velikom moći i slavom. I razaslat će anđele i sabrati svoje izabranike s četiri vjetra, s kraja zemlje do na kraj neba.

A od smokve se naučite prispodobi! Kad joj grana već omekša i lišće potjera, znate: ljeto je blizu. Tako i vi kad vidite da se to zbiva, znajte: blizu je, na vratima! Zaista, kažem vam, ne, neće uminuti naraštaj ovaj dok se sve to ne zbude. Nebo će i zemlja uminuti, ali riječi moje ne, neće uminuti. A o onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli na nebu, ni Sin, nego samo Otac.«

Riječ Gospodnja.

Evanđeoska krunica: 

1. nakon velike nevolje, sunce će pomrčati i mjesec neće više svijetljeti, a zvijezde će s neba padati i sile će se nebeske poljuljati

2. koji dolazi na oblacima s velikom moći i slavom

3. koji će razaslati anđele i sabrati svoje izabranike s četiri vjerta, s kraja zemlje do na kraj neba

4. kada vidite da se to zbiva, znajte: blizu je, na vratima

5. Nebo će i zemlja uminuti, ali riječi moje ne, neće uminuti

Dani nakon velike nevolje

Pomrčina sunca i mjeseca...Padanje zvijezda...Ljuljanje nebeskih sila..

A na oblacima - On! Sin Čovječji! S velikom moći i slavom!

Razaslat će anđele. Sabrat će izabranike s četiri vjetra, s kraja zemlje do na kraj neba...

Jesmo li mi među tim izabranicima...Hoće li i nas sabrati...?

Kada će to biti...Blizu je, na vratima...

A o samom danu i času - nitko ne zna...Ni anđeli na nebu...Ni Sin...

Nego - samo Otac.

DĆ, 14.11.2015. 

32. nedj. k. g, 8.11.2015. 

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Govoraše Isus mnoštvu u pouci svojoj:

 "Čuvajte se pismoznanaca, koji rado idu u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovima, prva sjedala u sinagogama i pročelja na gozbama; proždiru kuće udovičke, još pod izlikom dugih molitava. Stići će ih to oštrija osuda!«

Potom sjede nasuprot riznici te promatraše kako narod baca sitniš u riznicu. Mnogi bogataši bacahu mnogo. Dođe i neka siromašna udovica i baci dva novčića, to jest jedan kvadrant. Tada dozove svoje učenike i reče im: »Doista, kažem vam, ova je sirota udovica ubacila više od svih koji ubacuju u riznicu. Svi su oni zapravo ubacili od svoga suviška, a ona je od svoje sirotinje ubacila sve što je imala, sav svoj žitak.«

 Riječ Gospodnja.

Evanđeoska krunica: 

1. koji govoraše mnoštvu u pouci svojoj

2. Čuvajte se pismoznanaca...proždiru kuće udovičke, još pod izlikom dugih molitava

3. stići će ih to oštijra osuda

4. koji sjede nasuprot riznici te promatraše kako narod baca sitniš u riznicu

5. Svi su oni ubacili od svoga suviška, a ona je od svoje sirotinje ubacila sve što je imala, sav svoj žitak...

Riznice i izbori

One koji proždiru kuće udovičke - stići će to oštrija osuda...

Siromašna udovica ubaci svoj glas - sve što je imala - sav svoj žitak...svim svojim srcem...

DĆ, 14.11.201R. 

Svi sveti, 1.11.2015.

Mt 5,1-12a

Čitanje svetoga Evanđelja po Mateju

 U ono vrijeme: Isus, ugledavši mnoštvo, uziđe na goru. I kad sjede, pristupe mu učenici. On progovori i stane ih naučavati:

»Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!

 Blago ožalošćenima: oni će se utješiti!

 Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju!

 Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi!

 Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe!

 Blago čistima srcem: oni će Boga gledati!

 Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!

 Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko!

Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas!

 Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!«

 Riječ Gospodnja.

Blaženstva kao putokaz svetosti, kao smjernice narodnim vođama, i svima nama. 

Siromah duhom - skroman, jednostavan 

Ožalošćen - napadan, osuđivan, optuživan

Krotak - da baštini zemlju - molimo za takve vođe

Gladan i žedan pravednosti - baš kao naš narod

Milosrdan - prema gubitnicima

Čist srcem - gleda Boga

Mirotvorac - mi I oni

Progonjen zbog pravednosti - gladan, žedan i progonjen...

Kad vas zbog mene - pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas...

"Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!" 

Sapienti sat. 

Riječ Gospodnja

DĆ, 14.11.2015.

30. nedjelja k.g, 25.10.2015.

Mk 10, 46-52

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Kad je Isus s učenicima i sa silnim mnoštvom izlazio iz Jerihona, kraj puta je sjedio slijepi prosjak Bartimej, sin Timejev.

Kad je čuo da je to Isus Nazarećanin, stane vikati: »Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!« Mnogi ga ušutkivahu, ali on još jače vikaše: »Sine Davidov, smiluj mi se!«

Isus se zaustavi i reče: »Pozovite ga!« I pozovu slijepca sokoleći ga: »Ustani! Zove te!« On baci sa sebe ogrtač, skoči i dođe Isusu. Isus ga upita: »Što hoćeš da ti učinim?« Slijepac mu reče: »Učitelju moj, da progledam.« Isus će mu: »Idi, vjera te tvoja spasila!« I on odmah progleda i uputi se za njim.

Riječ Gospodnja. 

Evanđeoska krunica: 

1. koji je s učenicima i silnim mnoštvom izlazio iz Jerihona

2. kojemu slijepi prosjak kraj puta stane vikati: "Sina Davidov, Isuse, smiluj mi se!" 

3. koji se zaustavi i reče: "Pozovite ga!" 

4. koji upita slijepca: "Što hoćeš da ti učinim?" 

5. koji reče: "Idi, vjera te tvoja spasila!" 

Slijepi prosjak Croatej ili čak Europej

 Silno mnoštvo izlazi iz - Sirije...Kraj njihova puta - sjedi slijepi prosjak....Ili - više njih...No, za sada ni jedan čini se da ne viče: "Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!" - meni starom, meni slijepom, meni siromašnom...Možda svi ti slijepci nisu niti svjesni svoje sljepoće, svoga siromaštva...U blještavilu površnog bogatstva...Ne vide...Ne čuju...Slijepac iz Evanđelja je barem - Čuo...Čuo je da prolazi - Isus Nazarećanin...I stao vikati..."Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!"...Ne radi mu vid...Ali radi mu sluh, radi mu glas...Sluhom čuje - da je to Isus...Glasom viče - Isuse! 

AKo u svoj toj sljepoći, i postoji koji glas, koji viče, zaziva Isusa - mnogi ga ušutkuju...No treba - još jače vikati...Bit - ne spreman - nego - još spremniji...Možda baš kao jedan nogometaš, koji je iskreno posvjedočio, da bi u svom tom ušutkivanju, gušenju njegova domoljublja, njegove spremnosti - samo - "još jače vikao" - to isto, i jedino moguće...Jer ljubav, domoljublje, iskrena molitva - to se ne da ušutkati...To je snaga....Snaga - koja će i samog Isusa - prizvati, zaustaviti...

Znademo li mi zaustaviti Isusa svojim zazivanjem...? Zaziv, odaziv, poziv....Sljepac zaziva Isusa...Isus se zaustavlja, odaziva...preuzima inicijativu....sada on poziva sljepca...koji je zazivao Njega...Sve se mijenja...Mijenja se smjer događanja....smjer povijesti....Oni koji su sljepca još maloprije ušutkivali, sada ga - za čudo - sokole! "Ustani! Zove te!" - možda i s primjesom ljubomore, zavisti...Isuse ne zove njih, koji vide, i koji su ušutkivali sljepca...nego sljepca, koji ne vidi, ali koji je zazivao...Sljepac - unatoč svojoj sljepoći - koristi sve druge svoje mogućnosti da dođe do Isusa - čuje, viče, baca (ogrtač), skače, dođe....

Isus pita sljepca - Croateja, Europeja - "Što hoćeš da ti učinim?" Bismo li znali odgovoriti...? Što uopće hoćemo...? I što nećemo...? 

Svakako bismo, svatko od nas posebno, i svi zajedno, i zajedno sa evanđeoskim "sljepcem" najprije trebali zamoliti: "Učitelju moj, da progledam." 

Ali - imamo li dovoljno vjere, dovoljno iskustva sljepoće, da baš to i baš tako iskreno zamolimo...? I čujemo Isusov spasonosni, ljekoviti odgovor: "Idi, vjera te tvoja spasila!"..Bi li i nas mogla spasiti naša vjera? Imamo li je dovoljno? 

Dovoljno - da progledamo...i konačno se - uputimo - za Isusom...

DĆ, 25.10.2015.

29. nedjelja k.g, 18.10.2015 - Svjetska misijska nedjelja

Mk 10,35-45

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Pristupe Isusu Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi, govoreći mu:

»Učitelju, htjeli bismo da nam učiniš što te zaištemo.« A on će im: »Što hoćete da vam učinim?« Oni mu rekoše: »Daj nam da ti u slavi tvojoj sjednemo jedan zdesna, a drugi slijeva.« A Isus im reče: »Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ja pijem, ili krstiti se krstom kojim se ja krstim?« Oni mu rekoše: »Možemo.« A Isus će im: »Čašu koju ja pijem pit ćete i krstom kojim se ja krstim bit ćete kršteni, ali sjesti meni zdesna ili slijeva nisam ja vlastan dati – to je onih kojima je pripravljeno.«

Kad su to čula ostala desetorica, počeše se gnjeviti na Jakova i Ivana. Zato ih Isus dozva i reče im: 

»Znate da oni koji se smatraju vladarima gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. Nije tako među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj! I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga. Jer ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.«

Riječ Gospodnja.

 Evanđeoska krunica:

1. kojemu pristupe Zebedejevi sinovi: "Učitelju, htjeli bismo da nam učiniš što te zaištemo." 

2. koji upita: "Što hoćete da vam učinim?"

3. kojemu rekoše:" Daj nam da ti u slavi tvojoj sjednemo jedan zdesna, a drugi slijeva." 

4. koji reče: "Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ja pijem, ili krstiti se krstom kojim se ja krstim?"

5. koji reče: "Sjesti meni zdesna ili slijeva nisam ja vlastan dati - to je onih kojima je pripravljeno." 

Predizborno Evanđelje

Pristupe Isusu Jakov i Ivan...Mogli bi to biti i Tomislav i Zoran, Božo ili Milan...Ali tko od njih uopće i pristupa Isusu...S ovom ili onom nakanom ili molbom...Već je sam taj čin - pristupanja Isusu - pozitivan...I blagotvoran...Neovisno o razlogu pristupanja...Tko pristupi Isusu ne može ostati isti, nepromijenjen, neprosvjetljen...Svi smo grešni i grešnici, možda niti ne znamo što zapravo treba iskati Isusa da nam učini...Išćemo ono što znamo i možemo...u svojim ograničenostima...Ali i sam čin iskanja je za svaku pohvalu...To je čin priznavanja Isusove nadmoći, svemoći...i naše nemoći...mi sami ne znamo i ne možemo, ali želimo iskati...

Ali što opće želimo od Isusa...Što želimo iskati za sebe osobno, za našu domovinu, za ove izbore...što uopće želimo,  a što i koga više ili opet ne želimo...? I tako - naši Tomislav i Zoran rekoše: "Daj nam da ti u slavi tvojoj sjednemo jedan zdesna, a drugi slijeva." ...makar i sami radi prikupljanja predizornih simpatija i izbornih glasova, često mijenjaju strane, možda ni sami ne znajući gdje su zapravo, i s koje Isusove strane...Ali sve bi bilo dobro, i za čitavu domovinu, kada bi doista bili Isusu rame uz rame...onda je doista svejedno da li lijevo ili desno...Ali biti uz Isusa - to ni On sam nije vlastan dati - to je onih kojima je pripravljeno...

Ostala desetorica, iz onih manjih skupina, počeše se gnjeviti - na Tomislava i Zorana....Podjednakim gnjevom, iz podjednakih razloga...

Zato ih Isus dozva...Sve gnjevne...i sve kandidate...i sve birače...I reče im: 

"Znate da oni koji se smatraju vladarima gospoduju svojim narodima...

I velikaši njihovi drže ih pod vlašću. 

NIje tako među vama! "

I evo uputa za kandidate: 

"Tko hoće da među vama bude najveći, 

neka vam bude poslužitelj! 

Tko hoće da među vama bude prvi, 

neka bude svima sluga." 

(ministrare - ministar...) 

"Jer ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi...

I život svoj dade kao otkupninu za mnoge." 

Tko bi od kandidata bio spreman služiti...narodu...domovini...

I život svoj dati...? 

DĆ, 17.10.2015.

28. nedjelja k.g, 11.10.2015. - sv. Ivan XXIII

(Zagreb - Posveta župne crkve sv. Ivana XXIII) 

Mk 10,17-30

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Dok je Isus izlazio na put, dotrči netko, klekne preda nj pa ga upita:

»Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?« Isus mu reče: »Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedini! Zapovijedi znadeš: Ne ubij! Ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Ne otmi! Poštuj oca svoga i majku!«

On mu odgovori: »Učitelju, sve sam to čuvao od svoje mladosti.« Isus ga nato pogleda, zavoli ga i rekne mu: »Jedno ti nedostaje! Idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.« On se na tu riječ smrkne i ode žalostan jer imaše velik imetak.

Isus zaokruži pogledom pa će svojim učenicima: »Kako li će teško imućnici u kraljevstvo Božje!« Učenici ostadoše zapanjeni tim njegovim riječima. Zato im Isus ponovi: »Djeco, kako je teško u kraljevstvo Božje! Lakše je devi kroz ušice iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje.«

Oni se još većma snebivahu te će jedan drugome: »Pa tko se onda može spasiti?« Isus upre u njih pogled i reče: »Ljudima je nemoguće, ali ne Bogu! Ta Bogu je sve moguće!«

Petar mu poče govoriti: »Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom.« Reče Isus: »Zaista, kažem vam, nema ga tko ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili polja poradi mene i poradi evanđelja, a da ne bi sada, u ovom vremenu, s progonstvima primio stostruko kuća, i braće, i sestara, i majki, i djece, i polja – i u budućem vijeku život vječni.«

Riječ Gospodnja.

Evanđeoska krunica: 

1. kojemu netko dotrči, klekne preda nj pa ga upita: "Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?"

2. kojemu Isus reče: "Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedini!" 

3. koji ga pogleda, zavoli ga i rekne mu: "Jedno ti nedostaje! Idi i što imaš,prodaj i podaj siromasima, pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom." 

4. koji zaokruži pogledom, pa će svojim učenicima: "Kako li će teško imućnici u kraljevstvo Božje!"

5. koji upre pogled u njih i reče: "Ljudima je nemoguće, ali ne i Bogu! Ta Bogu je sve moguće!" 

"Pa tko se onda može spasiti?" ...Teško, nemoguće i svemoguće...

U čitavom ovom odlomku, najsimpatičnije je iskreno snebivanje apostola, i spontani upit: "Pa tko se onda može spasiti?"...Koji je istovremeno i trenutak njihova prosvjetljenja....Spoznaja vlastite nemoći...Kao preduvjet za nadolazeći Isusov uprti pogled i spasonsonu ključnu rečenicu: "Ljudima je nemoguće, ali ne Bogu! Ta Bogu je sve moguće!"

Dakle spasiti se možemo, tek onda kada dubinski shvatimo da to zapravo - ne možemo...Spoznaja vlastite nemoći, tek otvara vrata Božjoj intervenciji u naš život...Spas ne dolazi od nas samih...Već isključivo i jedino od Boga...I tek onda kada to i shvatimo. 

DĆ, 10.10.2015.

27. nedjelja k.g, 4.10.2015. - sv. Franjo 

Mk 10,2-16

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Pristupe farizeji k Isusu pa ga upitaše:

»Je li mužu dopušteno otpustiti ženu?« On im odgovori: »Što vam zapovjedi Mojsije?« Oni rekoše: »Mojsije je dopustio napisati otpusno pismo i – otpustiti.« A Isus će im: »Zbog okorjelosti srca vašega napisa vam on tu zapovijed. Od početka stvorenja muško i žensko stvori ih. Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo. Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!«

U kući su ga učenici ponovno o tome ispitivali. I reče im: »Tko otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, čini prema prvoj preljub. I ako žena napusti svoga muža pa se uda za drugoga, čini preljub.«

Donosili mu dječicu da ih se dotakne, a učenici im branili. Opazivši to, Isus se ozlovolji i reče im: »Pustite dječicu neka dolaze k meni; ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje! Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući.« Nato ih zagrli pa ih blagoslivljaše polažući na njih ruke.

Riječ Gospodnja.

Evanđeoska krunica: 

1. kojemu pristupahu farizeji pa ga pitaše

2. koji reče: "Od početka stvorenja muško i žensko stvori ih. Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!" 

3. koji reče: "Tko otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, čini prema prvoj preljub. I ako žena napusti svoga muža, pa se uda za drugoga, čini preljub." 

4. kojemu su donosili dječicu da ih se dotakne, a učenici im branili

5. koji se ozlovolji i reče im: "Pustite dječicu neka dolaze k meni; ne priječite im jer takvih jer kraljevstvo Božje." Nato ih zagrli pa ih blagoslivljaše polažući na njih ruke. 

Isusova zlovolja i Isusov zagrljaj

Zanimljivo je kako se farizeji uvijek najviše brinu za tuđe brakove i rastave...Veliki dušebrižnici...Okorjelih srca...A baš ti isti možda se najviše upliću u brakove svojih bližnjih, i pokušavaju rastaviti ono što je Bog uistinu združio...I silom vezati, ono što nije...A ni učenicima ništa nije jasno...I oni ispituju o tuđim brakovima...I oni dječici brane pristup Isusu...Nije ni čudo da se i sam Isus, blaga i ponizna srca, ozlovoljio od toliko "dušebrižništva", toliko intervencija..."Pustite dječicu...Ne priječite..."...Pustite dječicu, i onu malu i onu odraslu....neka dolaze k meni...ne priječite...jer takvih je kraljevstvo Božje...

Nato zagrli baš one, kojima su farizeji i neuki učenici pokušavali nešto spriječiti, zagrli ih, pa ih blagoslivljaše, podižući na njih ruke...

DĆ, 10.10.2015.

26. nedjelja k.g, 27.9.2015.

Mk 9, 38-43.45.47-48

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Ivan reče Isusu:
»Učitelju, vidjesmo jednoga kako u tvoje ime izgoni zloduhe. Mi smo mu branili jer ne ide s nama.« A Isus reče: »Ne branite mu! Jer nitko ne može učiniti nešto silno u moje ime pa me ubrzo zatim pogrditi. Tko nije protiv nas, za nas je.«
»Uistinu, tko vas napoji čašom vode u ime toga što ste Kristovi, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća.«
»Onomu naprotiv tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju, daleko bi bolje bilo da s mlinskim kamenom o vratu bude bačen u more.«
»Pa ako te ruka sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je sakatu ući u život nego s obje ruke otići u pakao, u oganj neugasivi. I ako te noga sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je hromu ući u život nego s obje noge biti bačen u pakao. I ako te oko sablažnjava, iskopaj ga. Bolje ti je jednooku ući u kraljevstvo Božje nego s oba oka biti bačen u pakao, gdje crv njihov ne gine niti se oganj gasi.«
Riječ Gospodnja.

Evanđeoska krunica: 

1. koji reče: "Ne branite mu! Jer nitko ne može učiniti nešto silno u moje ime pa me ubrzo zatim pogrditi. Tko nije protiv nas, za nas je." 

2. "Uistinu, tko vas napoji čašom vode u ime toga što ste Kristovi, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća." 

3. "Onomu, naprotiv, tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju, daleko bi bolje bilo da s mlinskim kamenom o vratu bude bačen u more." 

4. "Ako te ruka sablažnjava, odsijeci je. Bolje je sakatu ući u život nego s obje ruke otići u pakao, u oganj neugasivi." 

5. "Ako te oko sablažnjava, iskopaj ga. Bolje ti je jednooku ući u kraljevstvo Božje nego s oba oka biti bačen u pakao, gdje crv njihov ne gine, niti se oganj gasi." 

Tko nije protiv nas, za nas je...

Možda bi u tom duhu, trebalo promatrati i migranstku krizu...Tu silnu rijeku ljudi, koji nisu protiv nas, barem za sada to ničim ne pokazuju, promatrati pozitivno...

Činiti djela milosrđa...Uz tjelesna, ne zaboraviti ni ona duhovna...

Papa je nedavno najavio i skoru godinu milosrđa...Migranata će svakako biti i tada...Možda i u još većem broju...

"Podsjetimo, papa Franjo najavio je izvanrednu Svetu godinu 13. ožujka u bazilici Svetog Petra. Jubilej milosrđa slavit će se od svetkovine Bezgrešnog začeća, 8. prosinca 2015., do 20. studenoga 2016., na svetkovinu Krista Kralja svega stvorenja."

Pripremajmo se već sada za Godinu milosrđa...Prema migrantima...Ali i prema svojim najbližima, članovima obitelji, susjedima, sunarodnjacima...

Jer tko nije protiv nas, za nas je...

DĆ, 27.9.2015. 

25. nedjelja k.g, 20.9.2015. 

Mk 9, 30-37

Čitanje svetog Evanđelja po Marku 

U ono vrijeme: Otišavši s gore, Isus i njegovi učenici prolažahu kroz Galileju. On ne htjede da to itko sazna. Jer poučavaše svoje učenike. Govoraše im: »Sin Čovječji predaje se u ruke ljudima. Ubit će ga, ali će on, ubijen, nakon tri dana ustati.« No oni ne razumješe te besjede, a bojahu ga se pitati. 

I dođoše u Kafarnaum. I već u kući upita ih: »Što ste putem raspravljali?« A oni umukoše jer putem među sobom razgovarahu o tome tko je najveći. On sjede i dozove dvanaestoricu te im reče: »Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj!« I uzme dijete, postavi ga posred njih, zagrli ga i reče im: »Tko god jedno ovakvo dijete primi u moje ime, mene prima. A tko mene prima, ne prima mene, nego onoga koji mene posla.«

Riječ Gospodnja.

Evanđeoska krunica: 

1. koji otišavši s gore, s učenicima prolažaše kroz Galileju 

2. koji ne htjede da to itko sazna, jer poučavaše svoje učenike 

3. koji govoraše: "Sin Čovječji predaje se u ruke ljudima. Ubit će ga, ali že on, ubijen, nakon tri dana ustati." 

4. koji upita učienike: "Što ste putem raspravljali?"

5. koji sjede, dozove dvanaestoricu te im reče: "Tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj." 

"Tko god jedno ovakvo dijete primi u moje ime, mene prima"

Vrlo znakovito..i fascinantno...Koje Evanđelje! Baš sada! U našim ovozemaljskim raspravama - "tko je najveći" - predsjednica, premijer, ili mi, ili oni....Isus sjede, dozove dvanaestoricu (učenika...volontera...?) te im reče: "Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj!" - poslužitelj posljednjima, pa i muslimanskim sirijskim i inim izbjeglicama, migrantima, ili što su već...U cijeloj toj gužvi, uzme dijete! Postavi ga posred njih, zagrli ga i reče im: "Tko god jedno ovakvo dijete primi u moje ime, mene prima. A tko mene prima, ne prima mene, nego onoga koji mene posla." 

Pa što onda čekamo...Isus i učenici prolažanu kroz Galileju...Izbjeglice i migranti prolažahu kroz Hrvatsku...Izbjeglički val predaje se u ruke Europljanima. "Ubit će ga, ali će on, ubijen, nakon tri dana ustati.« No oni ne razumješe te besjede, a bojahu ga se pitati.

I uzme dijete, postavi ga posred njih, zagrli ga i reče im: »Tko god jedno ovakvo dijete primi u moje ime, mene prima. A tko mene prima, ne prima mene, nego onoga koji mene posla.«

Hvala ti Isuse što si i danas među nama...Što s učenicima prolaziš Hrvatskom u izbjegličkom valu! 

Ti si uvijek znao hodati po valovima...Stišavati oluje...Mir nama! U Tebe se, Isuse pouzdajemo! I u Tvoje svete riječi! 

DĆ, 19.9.2015. 

24. nedjelja k.g, 13.9.2015. 

Mk 8, 27-35

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Krenu Isus i njegovi učenici u sela Cezareje Filipove. Putem on upita učenike: »Što govore ljudi, tko sam ja?« Oni mu rekoše: »Da si Ivan Krstitelj, drugi da si Ilija, treći opet da si neki od proroka.« On njih upita: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Petar prihvati i reče: »Ti si Pomazanik – Krist!« I zaprijeti im da nikomu ne kazuju o njemu.

I poče ih poučavati kako Sin Čovječji treba da mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i nakon tri dana da ustane. Otvoreno im to govoraše. Petar ga uze u stranu i poče odvraćati. A on se okrenu, pogleda svoje učenike pa zaprijeti Petru: »Nosi se od mene, sotono, jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!«

Tada dozva narod i učenike pa im reče: »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja, spasit će ga.«

Riječ Gospodnja.

Evanđeoska krunica: 

1. koji upita učenike: "Što govore ljudi, tko sam ja?" 

2. koji upita: "A vi, što vi kažete, tko sam ja?" 

3. kojem Peter odgovori: "Ti si Pomazanik - Krist!"

4. kojega Petar uze u stranu i poče odvraćati, a Isus mu zaprijeti: "Nosi se od mene, sotono, jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!"

5. koji dozva narod i učenike, pa im reče: "Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja, spasit će ga."

Big Brother i "Nosi se od mene, sotono!" 

Kada treba, kada se radi o očitom zlu, napasti, odvraćanju, treba znati biti odrješit i strog...Čak ako je to i Isus - blaga i ponizna Srca...Pa neka baš On učini srca naša po srcu Njegovu - blagu i poniznu, ali strogu i odrješitu kada treba...Kada treba satrti glavu zmiji, poput Njegove Majke, zaustaviti zlo, koje se nenametljivo pokušava uvući u naše domove, preko malih ekrana, pa na mala vrata i u naša srca...Ugasimo, maknimo sve što nije u skladu s Božjim...a savjesti i duhovi nam još dovoljno funkcioniraju da to ipak još uvijek prilično lako možemo preopoznati...Pomolimo se i za druge...I shvatimo - da smo svi mi Crkva, živa Crkva, koju ni vrata paklena neće i ne mogu nadvladati...Pripazimo da baš naši mali ekrani ne postanu i ne posluže kao ta paklena vrata, prozor - kojem nije na pameti Božje...Ugasimo tada taj tv, odrecimo se ljudskoga, i krenimo - za Njim...Za Evanđeljem...Vrijeme provedeno pred ekranom, zamijenimo onim pred Vratima Nebeskim - pred Evanđeljem, Svetim Pismom, Krunicom...Umjesto daljinskog uređaja za mijenjanje programa, uzmimo krunicu - za mijenjanje Otajstava - radosna, svjetlosna, žalosna, slavna...Za sva razdoblja života, za sva doba dana, za sve životne situacije...Uživimo se, uronimo u Otajstvo! 

DĆ, 11.9.2015.

23. nedjelja k.g, 6.9.2015. 

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Vrati se Isus iz krajeva tirskih pa preko Sidona dođe Galilejskom moru, u krajeve dekapolske.

Donesu mu nekoga gluhog mucavca pa ga zamole da stavi na nj ruku. On ga uzme nasamo od mnoštva, utisne svoje prste u njegove uši, zatim pljune i dotakne se njegova jezika. Upravi pogled u nebo, uzdahne i kaže mu: »Effata!« — to će reći: »Otvori se!« I odmah mu se otvoriše uši i razdriješi spona jezika te stade govoriti razgovijetno.

A Isus im zabrani da nikome ne kazuju. No, što im je on više branio, oni su to više razglašavali i preko svake mjere zadivljeni govorili: "Dobro je sve učinio! Gluhima daje čuti, nijemima govoriti!" 

Riječ Gospodnja

Evanđeoska krunica: 

1. koji dođe Galilejskom moru

2. kojemu donesu gluhog mucavca, pa ga zamole da stavi na nj ruku 

3. koji uzme mucavca nasamo od mnoštva, utisne svoje prste u njegove uši, zatim pljune i dotakne se njegova jezika. 

4. koji upravi pogled u nebo, uzdahne i kaže mu: "Effata!" - "Otvori se!" 

5. za kojega zadivljeni govorahu: "Dobro je sve učinio! Gluhima daje čuti, nijemima govoriti!"

Utisni svoje prste u moje uši

Dojmljivo je i samo vizualizirati tu Isusovu gestu...A kamo li doista zamisliti Isusove prste u vlastitim ušima....Koje toliko toga slušaju i čuju što možda i ne bi trebalo...Osjetiti njegov doticaj na vlastitom jeziku...Prije nego izustimo bilo što ..."Otvori se!"...otvori svoje srce, gluho i mucavo...da postane otovreno, razdriješeno spona, razgovijetno...veselo...zadivljeno...Zadivljeno preko svake mjere! 

DĆ, 9.2015.

22. nedjelja k.g, 30.8.2015. 

Mk 7, 1-8.14-15.21-23

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Skupe se oko Isusa farizeji i neki od pismoznanaca koji dođoše iz Jeruzalema. I opaze da neki njegovi učenici jedu kruh nečistih, to jest neopranih ruku. A farizeji i svi Židovi ne jedu ako prije temeljito ne operu ruke; drže se predaje starih. Niti s trga što jedu ako prije ne operu. Mnogo toga još ima što zbog predaje drže: pranje čaša, vrčeva i lonaca. Zato farizeji i pismoznanci upitaju Isusa: »Zašto tvoji učenici ne postupaju po predaji starih, nego nečistih ruku blaguju?« A on im reče: »Dobro prorokova Izaija o vama, licemjeri, kad napisa: Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene. Uzalud me štuju naučavajući nauke – uredbe ljudske. Napustili ste zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske.«

Tada ponovno dozove mnoštvo i stane govoriti: »Poslušajte me svi i razumijte! Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti, nego što iz čovjeka izlazi – to ga onečišćuje. Ta iznutra, iz srca čovječjega, izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje. Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka.«

Riječ Gospodnja. 

Evanđeoska krunica: 

1. oko kojega se skupe farizeji i neki od pismoznanaca iz Jeruzalema

2. kojeg farizeji i pismoznanci upitaju: "Zašto tvoji učenici ne postupaju po predaji starih, nego nečistih ruku blaguju?" 

3. Koji reče:"Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene." 

4. koji reče: "Uzalud me štuju naučavajući nauke - uredbe ljudske. Napustili ste zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske." 

5. koji dozove mnoštvo i stane govoriti: "Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti, nego što iz čovjeka izlazi - to ga onečišćuje." 

Pranje i čišćenje ruku, jezika - ispiranje mozga...

Zanimljivo je kako se oko Isusa "skupljaju" farizeji i pismoznanci...Koji "opaze"....da neki njegovi učenici jedu kruh nečistih, to jest neopranih ruku...Kao "naši" mediji....Koji se skupljaju posebice oko Crkvenih ljudi, biskupa...I "opažaju"...važu...svaku njihovu riječ....svaki njihov potpis, pozdrav...I današnji farizeji - temeljito peru ruke, peru svoj jezik...budno pazeći da u njega ne zaluta kakav "ustaški" pozdrav...Peru oni "čaše, vrčeve, lonce..." - pokušavaju isprati naš mozak, sjećanje...na slavne pobjede, na domovinski rat...pokušavaju ocrniti, uprljati...Usnama časte demokraciju, antifašizam, možda čak i antikomunizam....ali "srce im je daleko" od Isusa, od istine...od dobronamjernosti...Naučavaju nauke, uredbe ljudske - deklarativno...Čak se "brinu" i za sirijske izbjeglice...Ali - napustili su zapovijed Božju...

Zanimljivo je kako se farizeji sami skupljaju oko Isusa...A On sam doziva - nekoga drugoga - On sam doziva - mnoštvo, onu tihu, šutljivu većinu...I govori: "Poslušajte me svi i razumijte! Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti, nego što iz čovjeka izlazi - to ga onečišćuje..." Neka svatko tumači običaje i pozdrave na način koji želi, ali bitna je dobronamjernost, iskrenost, dobrohotnost...i da li iz srca čovječjega koji zauzima jedan ili drugi stav izlaze - zle namisli...opakosti, prijevara...zlo oko...uznositost...bezumlje...Jer jedino to što izlazi iznutra, i doista onečišćuje...I čovjeka...i srce...i čitavo društvo...

DĆ, 29.8.2015.

Sretan Uskrs, 5.4.2015.

Iv 20, 1-9

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: »Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.«Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu.Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih.Riječ Gospodnja.

Evanđeoska krunica:

1. na čiji grob dođe Marija Magdalena, prvog dana u tjednu, rano ujutro, i opazi da je kamen s groba dignut

2. za kojega Marija Magdalena reče: "Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše."

3. na čiji grob se uputiše Petar i drugi učenik

4. u čiji grob uđe Šimun Petar, ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj

5. u čiji grob uđe onaj drugi učenik, i vidje, i povjerova

Ulazak u Grob

Možda uistinu treba ući u grob...grob svojih planova...grob svojih nadanja...grob svojih očekivanja...kako bismo tek ondje vidjeli i povjerovali...suočili se sa stvarnošću...ali ne svojom vlastitom...ne onom gledanom iz vlastite - ovozemaljske perspektive...već onom onostranom...Potrebno je sageti se...opaziti...otrčati...reći drugima...uputiti se...doći...prestići...usuditi se...ući...Komunicirati...Bitno je komunicirati s drugima...dijeliti svoja iskustva...opažanja...zapažanja...svjedočiti...slušati...učiti...Jer sami nismo dovoljni...sami ne možemo shvatiti...Za Uskrs nitko ne smije biti sam...Treba otrčati drugome...drugima...Čak i onima koji nas inače možda ne doživljavaju...ne cijene...ali svojim svjedočanstvom...svojim iskustvom Kalvarije dan ranije...i praznoga groba dan kasnije i njih ćemo dirnuti...potaći...pokrenuti...i u svjetlu Uskrsa povjerovati...upoznati...Shvatiti! Osjetiti.

Prazninu groba...I sreću Uskrsa!

Sretan Uskrs!

DĆ,4.4.2015.

Cvjetnica, 29.3.2015.

Mk 14, 1 – 15, 47

Muka Gospodina našega Isusa Krista.

Muka Gospodina našega Isusa Krista po Marku

Za dva dana bijaše Pasha i Beskvasni kruhovi. Glavari svećenički i pismoznanci tražili su kako da Isusa na prijevaru uhvate i ubiju. Jer se govorilo: »Nikako ne na blagdan da ne nastane pobuna naroda.«I kad je u Betaniji, u kući Šimuna Gubavca, bio za stolom, dođe neka žena s alabastrenom posudicom prave skupocjene nardove pomasti. Razbi posudicu i poli ga po glavi. A neki negodovahu te će jedan drugomu: »Čemu to rasipanje pomasti? Mogla se pomast prodati za više od tristo denara i dati siromasima.« I otresahu se na nju.A Isus reče: »Pustite je, što joj dodijavate? Dobro djelo učini na meni. Ta siromaha svagda imate uza se i kad god hoćete, možete im dobro činiti, a mene nemate svagda. Učinila je što je mogla: unaprijed mi pomaza tijelo za ukop. Zaista, kažem vam, gdje se god bude propovijedalo evanđelje, po svem svijetu, navješćivat će se i ovo što ona učini - njoj na spomen.«A Juda Iškariotski, jedan od dvanaestorice, ode glavarima svećeničkim da im ga preda. Kad su oni to čuli, obradovali su se i obećali mu dati novca. I tražio je zgodu da ga preda.

Prvoga dana Beskvasnih kruhova, kad se žrtvovala pasha, upitaju učenici Isusa: »Gdje hoćeš blagovati pashu, da odemo i pripravimo?« On pošalje dvojicu učenika i rekne im: »Idite u grad i namjerit ćete se na čovjeka koji nosi krčag vode. Pođite za njim pa gdje on uđe, recite domaćinu: 'Učitelj pita: Gdje mi je svratište u kojem bih blagovao pashu sa svojim učenicima?' I on će vam pokazati na katu veliko blagovalište, prostrto i spremljeno. Ondje nam pripravite.« Učenici odu, dođu u grad i nađu kako im on reče te priprave pashu.

A uvečer dođe on s dvanaestoricom. I dok bijahu za stolom te blagovahu, reče Isus: »Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati - koji sa mnom blaguje.« Ožalošćeni, stanu mu govoriti jedan za drugim: »Da nisam ja?« A on im reče: »Jedan od dvanaestorice koji umače sa mnom u zdjelicu. Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji ga predaje. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije!«I dok su blagovali, on uze kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade im i reče: »Uzmite, ovo je tijelo moje.« I uze čašu, zahvali i dade im. I svi su iz nje pili. A on im reče: »Ovo je krv moja, krv Saveza, koja se za mnoge prolijeva. Zaista, kažem vam, ne, neću više piti od ovoga roda trsova do onoga dana kad ću ga - novoga - piti u kraljevstvu Božjem.«

Otpjevavši hvalospjeve, zaputiše se prema Maslinskoj gori. I reče im Isus: »Svi ćete se sablazniti. Ta pisano je: 'Udarit ću pastira i ovce će se razbjeći'.Ali kad uskrsnem, ići ću pred vama u Galileju.« Nato će mu Petar: »Ako se i svi sablazne, ja neću!« A Isus mu reče: »Zaista, kažem ti, baš ti, danas, ove noći, prije nego se pijetao dvaput oglasi, triput ćeš me zatajiti.« Ali on je upornije uvjeravao: »Bude li trebalo i umrijeti s tobom - ne, neću te zatajiti.« A tako su svi govorili.I dođu u predio imenom Getsemani. I kaže Isus svojim učenicima: »Sjednite ovdje dok se ne pomolim.« I povede sa sobom Petra, Jakova i Ivana. Spopade ga užas i tjeskoba pa im reče: »Duša mi je nasmrt žalosna! Ostanite ovdje i bdijte!« Ode malo dalje i rušeći se na zemlju molio je da ga, ako je moguće, mimoiđe ovaj čas. Govoraše: »Abba! Oče! Tebi je sve moguće! Otkloni čašu ovu od mene! Ali ne što ja hoću, nego što hoćeš ti!« I dođe, nađe ih pozaspale pa reče Petru: »Šimune, spavaš? Jedan sat nisi mogao probdjeti? Bdijte i molite da ne padnete u napast. Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo.« Opet ode i pomoli se istim riječima. Ponovno dođe i nađe ih pozaspale. Oči im se sklapale i nisu znali što da mu odgovore. Dođe i treći put i reče im: »Samo spavajte i počivajte! Gotovo je! Dođe čas! Evo, predaje se Sin Čovječji u ruke grešničke! Ustanite, hajdemo! Evo, izdajica se moj približio!«

Uto, dok je on još govorio, stiže Juda, jedan od dvanaestorice, i s njime svjetina s mačevima i toljagama, poslana od glavara svećeničkih, pismoznanaca i starješina. A izdajica im njegov dade znak: »Koga poljubim, taj je! Uhvatite ga i oprezno odvedite!« I kako dođe, odmah pristupi k njemu i reče: »Učitelju!« I poljubi ga. Oni podignu na nj ruke i uhvate ga. A jedan od nazočnih trgnu mač, udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu uho. Isus im prozbori: »Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama da me uhvatite. Danomice bijah vam u Hramu, naučavah i ne uhvatiste me. No neka se ispune Pisma!«I svi ga ostave i pobjegnu. A jedan je mladić išao za njim, ogrnut samo plahtom. I njega htjedoše uhvatiti, no on ostavi plahtu i gol pobježe.

Zatim odvedoše Isusa velikom svećeniku. I skupe se svi glavari svećenički, starješine i pismoznanci. Petar je izdaleka išao za njim do u dvor velikog svećenika. Tu je sjedio sa stražarima i grijao se uz vatru. A glavari svećenički i cijelo Vijeće, da bi mogli pogubiti Isusa, tražili su protiv njega kakvo svjedočanstvo, ali nikako da ga nađu. Mnogi su doduše lažno svjedočili protiv njega, ali im se svjedočanstva ne slagahu. Ustali su neki i lažno svjedočili protiv njega: »Mi smo ga čuli govoriti: 'Ja ću razvaliti ovaj rukotvoreni hram i za tri dana sagraditi drugi, nerukotvoreni!'« Ali ni u tom im svjedočanstvo ne bijaše složno.Usta nato veliki svećenik na sredinu i upita Isusa: »Zar ništa ne odgovaraš? Što to ovi svjedoče protiv tebe?« A on je šutio i ništa mu nije odgovarao. Veliki ga svećenik ponovno upita: »Ti li si Krist, Sin Blagoslovljenoga?« A Isus mu reče: »Ja jesam! I gledat ćete Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi s oblacima nebeskim.« Nato veliki svećenik razdrije haljine i reče: »Što nam još trebaju svjedoci? Čuli ste hulu. Što vam se čini?« Oni svi presudiše da zaslužuje smrt.I neki stanu pljuvati po njemu, zastirati mu lice i udarati ga govoreći: »Proreci!« I sluge ga stadoše pljuskati.

I dok je Petar bio dolje u dvoru, dođe jedna sluškinja velikoga svećenika; ugledavši Petra gdje se grije, upre u nj pogled i reče: »I ti bijaše s Nazarećaninom, Isusom.« On zanijeka: »Niti znam niti razumijem što govoriš.« I iziđe van u predvorje, a pijetao se oglasi. Sluškinja ga ugleda i poče opet govoriti nazočnima: »Ovaj je od njih!« On opet nijekaše. Domalo nazočni opet stanu govoriti Petru: »Doista, i ti si od njih! Ta Galilejac si!« On se tada stane kleti i preklinjati: »Ne znam čovjeka o kom govorite!« I odmah se po drugi put oglasi pijetao. I spomenu se Petar one besjede, kako mu ono Isus reče: »Prije nego se pijetao dvaput oglasi, triput ćeš me zatajiti.« I briznu u plač.

Odmah izjutra glavari svećenički zajedno sa starješinama i pismoznancima - cijelo Vijeće - upriličili su vijećanje pa Isusa svezali, odveli i predali Pilatu. I upita ga Pilat: »Ti li si kralj židovski?« On mu odgovori: »Ti kažeš.« I glavari ga svećenički teško optuživahu. Pilat ga opet upita: »Ništa ne odgovaraš? Gle, koliko te optužuju.« A Isus ništa više ne odgovori te se Pilat čudio.O blagdanu bi im pustio uznika koga bi zaiskali. A zajedno s pobunjenicima koji u pobuni počiniše umorstvo bijaše u okove bačen čovjek zvani Baraba. I uziđe svjetina te poče od Pilata iskati ono što im običavaše činiti. A on im odgovori: »Hoćete li da vam pustim kralja židovskoga?« Znao je doista da ga glavari svećenički bijahu predali iz zavisti. Ali glavari svećenički podjare svjetinu da traži neka im radije pusti Barabu. Pilat ih opet upita: »Što dakle da učinim s ovim kojega zovete kraljem židovskim?« A oni opet povikaše: »Raspni ga!« Reče im Pilat: »Ta što je zla učinio?« Povikaše još jače: »Raspni ga!« Hoteći ugoditi svjetini, Pilat im pusti Barabu, a Isusa izbičeva i preda da se razapne.

Vojnici ga odvedu u unutarnjost dvora, to jest u pretorij, pa sazovu cijelu četu i zaogrnu ga grimizom; spletu trnov vijenac i stave mu na glavu te ga stanu pozdravljati: »Zdravo, kralju židovski!« I udarahu ga trskom po glavi, pljuvahu po njemu i klanjahu mu se prigibajući koljena. A pošto ga izrugaše, svukoše mu grimiz i obukoše mu njegove haljine.I izvedu ga da ga razapnu. I prisile nekog prolaznika koji je dolazio s polja, Šimuna Cirenca, oca Aleksandrova i Rufova, da mu ponese križ. I dovuku ga na mjesto Golgotu, što znači Lubanjsko mjesto. I nuđahu mu piti namirisana vina, ali on ne uze.

Kad ga razapeše, razdijele među se haljine njegove bacivši za njih kocku - što će tko uzeti. A bijaše treća ura kad ga razapeše. Bijaše napisan i natpis o njegovoj krivici: »Kralj židovski«. A zajedno s njime razapnu i dva razbojnika, jednoga njemu zdesna, drugoga slijeva.Prolaznici su ga pogrđivali mašući glavama: »Ej, ti, koji razvaljuješ Hram i sagradiš ga za tri dana, spasi sam sebe, sidi s križa!« Slično i glavari svećenički s pismoznancima rugajući se govorahu jedni drugima: »Druge je spasio, sebe ne može spasiti! Krist, kralj Izraelov! Neka sad side s križa da vidimo i povjerujemo!« Vrijeđahu ga i oni koji bijahu s njim raspeti.A o šestoj uri tama nasta po svoj zemlji - sve do ure devete. O devetoj uri povika Isus iza glasa: »Eloi, Eloi lama sabahtani?« To znači: »Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?« Neki od nazočnih čuvši to govorahu: »Gle, Iliju zove.« A jedan otrča, natopi spužvu octom, natakne na trsku i pruži mu piti govoreći: »Pustite da vidimo hoće li doći Ilija da ga skine.« A Isus zavapi jakim glasom i izdahnu.

I zavjesa se hramska razdrije nadvoje, odozgor dodolje.A kad satnik koji stajaše njemu nasuprot vidje da tako izdahnu, reče: »Zaista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji!«Izdaleka promatrahu i neke žene: među njima Marija Magdalena i Marija, majka Jakova Mlađega i Josipa, i Saloma - te su ga pratile kad bijaše u Galileji i posluživale mu - i mnoge druge koje uziđoše s njim u Jeruzalem.A uvečer, budući da je bila Priprava, to jest predvečerje subote, dođe Josip iz Arimateje, ugledan vijećnik, koji također iščekivaše kraljevstvo Božje: odvaži se, uđe k Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. Pilat se začudi da je već umro pa dozva satnika i upita ga je li odavna umro. Kad sazna od satnika, darova Josipu tijelo. Josip kupi platno, skine tijelo i zavije ga u platno te položi u grob, koji bijaše izduben iz stijene. I dokotrlja kamen na grobna vrata. A Marija Magdalena i Marija Josipova promatrahu kamo ga polažu.Riječ Gospodnja.

Evanđeoska krunica:

1. kad je bio za stolom, dođe neka žena s alabastrenom posudicom prave skupocjene nardove pomasti, razbi posudicu i poli ga po glavi

2. koji pita: "Gdje mi je svratište u kojem bih blagovao pashu sa svojim učenicima?"

3. koji reče: "Ovo je krv moja, krv Saveza, koja se za mnoge prolijeva."

4. koji kaže svojim učenicima: »Sjednite ovdje dok se ne pomolim.«

5. kojeg spopade užas i tjeskoba pa  reče: »Duša mi je nasmrt žalosna! Ostanite ovdje i bdijte!«

6. koji govoraše: »Abba! Oče! Tebi je sve moguće! Otkloni čašu ovu od mene! Ali ne što ja hoću, nego što hoćeš ti!«

7. koji reče: "Bdijte i molite da ne padnete u napast. Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo."

8. koji reče: »Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama da me uhvatite. Danomice bijah vam u Hramu, naučavah i ne uhvatiste me. No neka se ispune Pisma!«

9. po kojemu neki stanu pljuvati, zastirati mu lice i udarati ga govoreći: »Proreci!« I sluge ga stadoše pljuskati.

10. kojeg vojnici odvedu u unutarnjost dvora, pa sazovu cijelu četu i zaogrnu ga grimizom; spletu trnov vijenac i stave mu na glavu te ga stanu pozdravljati: »Zdravo, kralju židovski!« I udarahu ga trskom po glavi, pljuvahu po njemu i klanjahu mu se prigibajući koljena. A pošto ga izrugaše, svukoše mu grimiz i obukoše mu njegove haljine

11. kojemu nuđahu piti namirisana vina, ali on ne uze

12. kojega vrijeđahu i oni koji bijahu s njim raspeti

13. za kojeg Josip kupi platno, skine tijelo i zavije ga u platno te položi u grob, koji bijaše izduben iz stijene. I dokotrlja kamen na grobna vrata.

Prolivena Krv

Nakon Isusove teške muke i smrti raspećem, koliko li je još nevine Krvi po čitavom svijetu proliveno...Za Kristovo ime..."U ime naroda"...Za razna imena, u razna imena...Preko poratne tragedije hrvatskog naroda i redovništva, do najnovijih slučajeva i koptskih mučenika na Bliskom Istoku...Možda su baš oni nadoknadili ono što su Isusovi apostoli propustili u trenutku Njegove muke...Oni su se razbježali, pozaspali, izdali, zatajili...Ali sve nove generacije imaju i novih heroja i heroina...Običnih žena i muškaraca...Koji će Isusa tražiti...Za Njega se žrtvovati...I onih drugih - koji će ove prve optuživati, progoniti...Koliko političkih suđenja...Koliko montiranih procesa...Koliko nepravedno optuženih, osuđenih, pobijenih...Ali u Kristovoj muci, po Kristovu križu i sve njihove patnje dobivaju Smisao...A po Njegovu Uskrsu - konačnu pobjedu!

DĆ, 28.3.2015.

5. korizmena nedjelja, 22.3.2015.

Iv 12, 20-33

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Među onima koji su se došli klanjati na blagdan bijahu i neki Grci. Oni pristupe Filipu iz Betsaide galilejske pa ga zamole: »Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa.« Filip ode i kaže to Andriji pa Andrija i Filip odu i kažu Isusu. Isus im odgovori: »Došao je čas da se proslavi Sin Čovječji. Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod. Tko ljubi svoj život, izgubit će ga. A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni. Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj. Ako mi tko hoće služiti, počastit će ga moj Otac. Duša mi je sada potresena i što da kažem? Oče, izbavi me iz ovoga časa? No, zato dođoh u ovaj čas! Oče, proslavi ime svoje!« Uto dođe glas s neba: »Proslavio sam i opet ću proslaviti!« Mnoštvo koje je ondje stajalo i slušalo govoraše: »Zagrmjelo je!« Drugi govorahu: »Anđeo mu je zborio.« Isus na to reče: »Ovaj glas nije bio poradi mene, nego poradi vas. Sada je sud ovomu svijetu, sada će knez ovoga svijeta biti izbačen. A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi.«To reče da označi kakvom će smrću umrijeti.Riječ Gospodnja.

Evanđeoska krunica:

1.kojega su htjeli vidjeti Grci

2. koji odgovori: "Došao je čas da se proslavi Sin Čovječji."

3. Ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre donosi obilat rod.

4. Tko ljubi svoj život, izgubit će ga. A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni.

5. Ako mu tko hoće služiti, neka ide za Njim. Gdje je On, ondje će biti i njegov služitelj.

Smrt i život vječni

Korizmeno i uskrsno vrijeme...Vrijeme razmišljanja o smrti i životu...O neumitnosti smrti...O smislu i punini života....Sve je to sažeto u ovom odlomku Evanđelja. I djeluje nekako jednostavno. Dakle, treba umrijeti, da bi se donio obilat rod. Umrijeti najprije sebi, svom egu...Odricati se ovozemaljksog, radi zadobivanja vječnoga...Služiti Isusu...Ići za Njim...Njegovim križnim putem...Njegovim postajama...Služiti Isusu...Da bi nas počastio Otac...Hrabro prihvaćati životne nedaće, križeve, preminuća najbližih...Potreseni smo...Želimo izbjeći takve časove...Ali zato smo tu...Da se proslavi ime Očevo...Opet i opet...Da glas govori poradi mnoštva...Da se sudi ovomu svijetu...Da se izbaci knez ovoga svijeta...I da zajedno s Isusom, budemo uzdignuti sa zemlje...Snagom križa...Istovremeno i odbojnog...Bez Krista...I privlačnog...Kroz Kristovo otvoreno Srce! "A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi." "Dođite k meni, svi umorni i opterećeni, i ja ću vas odmoriti..."

Ne bojmo se križa...Prepustimo se njemu...I po njemu, kroz njega, spoznat ćemo Vječnost, spoznat ćemo Ljubav.

DĆ, 22.3.2015.

4. korizmena nedjelja, 15.3.2015.

Iv 3,14-21

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Reče Isus Nikodemu: »Kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji, tako ima biti podignut Sin Čovječji da svaki koji vjeruje u njemu ima život vječni. Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega. A ovo je taj sud: Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla. Uistinu, tko god čini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti da se ne razotkriju djela njegova; a tko čini istinu, dolazi k svjetlosti nek bude bjelodano da su djela njegova u Bogu učinjena.«Riječ Gospodnja.

Evanđeoska krunica:

1. koji ima biti podignut, kao Mojsijeva zmija u pustinji,da svaki koji vjeruje u njemu ima život vječni

2. Bog je tako ljubio svijet,te je dao svoga Sina Jedinorođenca, da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne,

nego da ima život vječni

3. kojeg Bog nije poslao na svijet da sudi svijetu,nego da se svijet spasi po njemu

4. Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen  što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega

5. Svjetlost došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost, jer djela im bijahu zla

Vjerujemo li u križ - život vječni?

Sam naslov je pomalo kontradiktoran. Kao i sadržaj ovog odlomka Evanđelja...Kao da su križ, trpljenje, umiranje, pa i smrt sama, upravo proporcionalni sa životom vječnim...Odnosno sam život zemaljski - obrnuto proporcionalan onom vječnome...Što više umiranja, odricanja, trpljenja, mrtvljenja, pokore na ovome svijetu, to više života u onom Vječnomu...Što manje užitka, hedonizma, ovdje, to više vječnog užitka ondje...Isus Krist je prototip i primjer. Pogledajmo ga podignuta, podignuta na križ...U tolikim križnim putevima koje molimo ovih dana...Svaki koji u njega gleda, u njega vjeruje, u njemu i po njemu će imati i život vječni...Križ trpljenje nije suđenje, osuda, nego sredstvo spasenja. Ako ne vjerujemo u spas na taj način - križa i trpljenja - sami sebe osuđujemo.

Misijski križni put

Put križa - poezija

DĆ, 14.3.2015.

3. korizmena nedjelja, 8.3.2015.

Iv 2, 13-25

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uziđe u Jeruzalem. U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede. I načini bič od užeta te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, a prodavačima golubova reče: »Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku.« Prisjetiše se njegovi učenici da je pisano: Izjeda me revnost za dom tvoj.Nato se umiješaju Židovi i upitaju ga: »Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?« Odgovori im Isus: »Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.« Rekoše mu nato Židovi: »Četrdeset i šest godina gradio se ovaj hram, a ti da ćeš ga u tri dana podići?« No on je govorio o hramu svoga tijela. Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi učenici da je to htio reći te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče.Dok je boravio u Jeruzalemu o blagdanu Pashe, mnogi povjerovaše u njegovo ime promatrajući znamenja koja je činio. No sam se Isus njima nije povjeravao jer ih je sve dobro poznavao i nije trebalo da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: ta sam je dobro znao što je u čovjeku.Riječ Gospodnja.

Evanđeoska krunica:

1. koji uziđe u Jeruzalem i u Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede

2. koji načini bič od užeta, te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima, mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, a prodavačima golubova reče: "Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku."

3. koji odgovori: "Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići."

4. u čije ime mnogi povjerovaše promatrajući znamenja koja je činio

5. koji sam njima nije povjerovao jer ih je sve dobro poznavao i nije trebalo da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: ta sam je dobro znao što je u čovjeku

Prodavači magle...

Isuse, blaga i ponizna srca - učini srca naša po Srcu svome...Ipak - Isus u ovom odlomku i nije baš blag...Čini bič, tjera prodavače i mjenjače - zajedno s ovcama i volovima, rasipa novac (čudesna li Isusova "rasipništva"), prevrće stolove...

Na trenutak djeluje da je On taj koji ruši...Ali već u sljedećoj rečenici dolazi do obrata - nije On onaj koji ruši, nego koji podiže...I to u - tri dana...I to ono što su "stručnjaci" gradili 46. godina...On ruši ono što je loše, grešno, ljudsko...i gradi ono novo, kvalitetno, božansko...

Ovih dana sam čula jednu kratku, dobru, korizmenu..."Čovjek je bijeda. Jedino što je u čovjeku živo jest Bog."

U tom kontekstu treba shvatiti i ovo Evanđelje, i ovu korizmu...Grubošću blagog Isusa razvaliti sve što je loše, nevaljalo, bijedno...I otvoriti se novom životu - onom Božjemu...

Bez kompromisa...Bez prodaje...Bez predaje...Bez kalkulacija...

Ne prodajimo ništa...A ponajmanje maglu...Jedni drugima...Ne glumimo da vjerujemo u ime Isusovo...dok promatramo Njegova znamenja...

Jer Isus ionako neće povjerovati nama...Predobro nas poznaje...Jer i sam dobro zna što je u čovjeku...U čovjekovu srcu...

Zato - primimo se posla...I posta...I molitve...Riječima i djelima..."Isuse, blaga i ponizna srca"...Razvali sve što smo gradili čitavog života...Svih 46 godina...44...50...30...Koliko tko već ima...Načini bič...Raspi novac...Isprevrći stolove...Jer nas sve dobro poznaješ...

I u tri dana - učini sve novo...Ti to možeš...Ako hoćeš...I ako mi sami uistinu hoćemo...

DĆ, 7.3.2015.

2. korizmena nedjelja, 1.3.2015.

Mk 9, 2-10

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana i povede ih na goru visoku, u osamu, same, i preobrazi se pred njima. I haljine mu postadoše sjajne, bijele veoma – nijedan ih bjelilac na zemlji ne bi mogao tako izbijeliti. I ukaza im se Ilija s Mojsijem te razgovarahu s Isusom. A Petar prihvati i reče Isusu: »Učitelju, dobro nam je ovdje biti! Načinimo tri sjenice: tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.« Doista nije znao što da kaže jer bijahu prestrašeni. I pojavi se oblak i zasjeni ih, a iz oblaka se začu glas: »Ovo je Sin moj ljubljeni! Slušajte ga!« I odjednom, obazrevši se uokolo, nikoga uza se ne vidješe doli Isusa sama.Dok su silazili s gore, naloži im da nikomu ne pripovijedaju što su vidjeli dok Sin Čovječji od mrtvih ne ustane. Oni održaše tu riječ, ali se među sobom pitahu što znači to njegovo »od mrtvih ustati«.Riječ Gospodnja.

Evanđeoska krunica:

1. koji uze sa sobom Petra, Jakova i Ivana,i povede ih na goru visoku, u osamu, same

2. koji se preobrazi pred njima i haljine mu postadoše sjajne, bijele veoma

3. kojima se ukaza Ilija s Mojsijem, te razgovarahu s Isusom

4. kojem Petar reče:"Učitelju, dobro nam je ovdje biti!Načinimo tri sjenice."

5. koje zasjeni oblak iz kojega se začu glas:"Ovo je Sin moj ljubljeni!Slušajte ga!"

Gora osame, gora Korizme

Ideja Korizme nije biranje onoga čega ćemo se odreći, već prihvaćanje onog odricanja koje nam se samo nameće...Čega se najviše bojimo...? Što nikako ne bismo željeli da nam se dogodi...? E baš To je naša Korizma...Ono što nam je najneugodnije, najteže...A ne ono čega nam se najmanje teško odreći...Možda netko ne voli biti sam, možda se boji samoće, osamljenosti...E baš to je njegova gora, njegova Korizma...Ali potrebno je da nas Isus tamo odvede i povede...Treba savladati taj teški uspon...Što nam je teže, to prema višoj točki stremimo...I baš tamo, gdje nam je najteže, ugledat ćemo preobraženog Isusa...I baš tamo, gdje nikako nismo željeli, odjednom će nam kao Petru, postati baš Dobro...Baš tamo ćemo poželjeti trajno ostati, sagraditi svoje sjenice...Ne bojmo se bojati...Ne bojmo se biti prestrašeni...Baš to i treba, kako bismo doživjeli - čudo preobraženja...Kako bismo uronili u taj strahoviti, sjenoviti - oblak neizvjesnosti...

Kada sve vidimo, kada nam je sve jasno, nema straha, ali nema ni oblaka, nema ni mogućnosti preobrazbe...I u tom strahu, u tom oblaku neizvjesnosti, čuti ćemo Glas...Saznati Rješenje...Dobiti Otkrivenje...Saznat  ćemo Tajnu dvaju svjetova..."Ovo je Sin moj ljubljeni! Slušajte ga!"...Obazrijet ćemo se tada...I nećemo imati, nećemo vidjeti nikoga uza se...Doli Isusa sama!!! Kakav preobrat, dramaturški obrat...Kakav preobražaj!

Nećemo imati nikoga uza se...Kako to grozno zvuči...Doli Isusa sama!!! Kako Veličanstveno!

Zapitajmo se i mi s apostolima, što to zapravo znači "od mrtvih ustati"...I pokušajmo baš to shvatiti, baš to zaživjeti tijekom ovih korizmenih, pustinjskih, ali i planinskih dana.

DĆ, 1.3.2015.

1. korizmena nedjelja, 22.2.2015.

Mk 1, 12-15

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Duh nagna Isusa u pustinju. I bijaše u pustinji četrdeset dana, gdje ga je iskušavao Sotona; bijaše sa zvijerima, a anđeli mu služahu.A pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje: »Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!«Riječ Gospodnja.

Evanđeoska krunica:

1. koga Duh nagna u pustinju

2. koji bijaše u pustinji 40 dana, gdje ga je iskušavao Sotona

3. koji bijaše sa zvijerima, a anđeli mu služahu

4. koji otiđe u Galileju, pošto Ivan bijaše predan

5. koji je propovijedao evanđelje Božje: "Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!"

Biblija, korizma, pustinja i šator...

U duhu današnjih neuspjelih protuprosvjeda, i braniteljskog šatora, koji je postao kao neki simbol svega svetoga i domoljubnoga, pada mi na pamet - kako Šator baš i u starom zavjetu, ima posebno mjesto...A ne tako davno - slavili smo i godinu sv. Pavla - čiji je zanat, slučajno(?) bio baš - izrada šatora...

Dj 18,1-3: "Nakon toga napusti Pavao Atenu i ode u Korint. Ondje nađe nekog Židova imenom Akvilu, rodom iz Ponta, koji netom bijaše došao iz Italije sa svojom ženom Priscilom jer je Klaudije naredio da svi Židovi napuste Rim. Pohodio ih je i, kako bijahu istog zanimanja, ostao kod njih i radio. Po zanimanju bijahu šatorari."

Dj 7, 44-60:

"Oci naši imahu u pustinji Šator svjedočanstva kako odredi Onaj koji reče Mojsiju da se on načini po praliku koji je vidio. Taj su Šator preuzeli oci naši i pod Jošuom ga unijeli u posjed s kojega Bog pred licem njihovim rastjera narode. Tako bijaše sve do dana Davida, koji je našao milost pred Bogom te molio da nađe boravište Bogu Jakovljevu. Istom Salomon izgradi mu Dom. Ali Svevišnji u rukotvorinama ne prebiva, kao što veli prorok: Nebesa su moje prijestolje, a zemlja podnožje nogama. Kakav dom da mi sagradite, govori Gospodin, i gdje da bude mjesto mog počinka? Nije li ruka moja načinila sve to? Tvrdovrati i neobrezanih srdaca i ušiju, vi se uvijek opirete Duhu Svetomu: kako oci vaši tako i vi! Kojega od proroka nisu progonili oci vaši? I pobiše one koji su unaprijed navijestili dolazak Pravednika čiji ste vi sada izdajice i ubojice,  vi koji po anđeoskim uredbama primiste Zakon, ali ga se niste držali." Kad su to čuli, uskipješe u srcima i počeše škripati zubima na njega.  Ali on, pun Duha Svetoga, uprije pogled u nebo i ugleda slavu Božju i Isusa gdje stoji zdesna Bogu pa reče: "Evo vidim nebesa otvorena i Sina Čovječjega gdje stoji zdesna Bogu." Vičući iza glasa, oni zatisnuše uši i navališe jednodušno na njega. Izbaciše ga iz grada pa ga kamenovahu. Svjedoci odložiše haljine do nogu mladića koji se zvao Savao. I dok su ga kamenovali, Stjepan je zazivao: "Gospodine Isuse, primi duh moj!" Onda se baci na koljena i povika iza glasa: "Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!"

Isto tako mislim da je braniteljski šator, svojevrsna duhovna pustinja svoga naroda, gdje se događaju slične kušnje, kao i kod Isusa u pustinji:

"U ono vrijeme: Duh nagna Isusa u pustinju. I bijaše u pustinji četrdeset dana, gdje ga je iskušavao Sotona; bijaše sa zvijerima, a anđeli mu služahu. A pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje: »Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!«

Možda je to i posljednji poziv današnjim "protuprosvjednicima": "Obratite se i vjerujte evanđelju..." Prestanite se opirati Duhu Svetomu, kako oci vaši, tako i vi...Kojega od proroka i domoljuba nisu progonili oci vaši...? Širokobriješke mučenike...? Bleiburške mučenike...? Tolike znane i neznane, mladiće, djevojke, djecu, starce, po šumama i gorama...

Uskipješe u srcima i počeše škripati zubima na njega...na nju...na novu predsjednicu...na hrvatske svetinje...Navališe jednodušno na njega, na nju...

I što reći nego sa sv. Stjepanom moliti: "Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh...!"...

I svojim životom i primjerom, naviještati blizinu kraljevstva Božjega...Možda se i oni jednom doista obrate i povjeruju Evanđelju, zavole Hrvatsku...Ljudima je nemoguće, ali Bogu je sve moguće...Korizma je...A ta se vrsta može istjerati jedino postom i molitvom...

DĆ, 21.2.2015.

6.nedjelja k.g, 15.2.2015.

Mk 1, 40-45

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Dođe k Isusu neki gubavac, klekne i zamoli: »Ako hoćeš, možeš me očistiti!« Isus ganut pruži ruku, dotače ga se pa će mu: »Hoću, budi čist!« I odmah nesta s njega gube i očisti se. Isus se otrese na nj i odmah ga otpravi riječima: »Pazi, nikomu ništa ne kazuj, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje što propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo.« Ali čim iziđe, stane on uvelike pripovijedati i razglašavati događaj tako da Isus više nije mogao javno ući u grad, nego se zadržavao vani na samotnim mjestima. I dolažahu k njemu odasvud.Riječ Gospodnja.

Evanđeoska krunica:

1. kome dođe neki gubavac, klekne i zamoli: "Ako hoćeš, možeš me očistiti!"

2. koji ganut, pruži ruku, dotače ga se, pa će mu: "Hoću, budi čist!"

3. koji se otrese na gubavca, i odmah ga otpravi riječima: "Pazi, nikomu ništa ne kazuj, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje što propisa Mojsije, njima za svjeodčanstvo."

4. koji nije mogao javno ući u grad, nego se zadržavao vani na samotnim mjestima

5. kojemu dolažahu odasvud

             

Hrvatska, kao gubavac

Nekada je bila Lijepa naša, zdrava, poletna, ponosna, herojska...I odjednom, kao preko noći, neka guba, grijeh, siromaštvo, kriza, mrtvilo...Gotovo suprotno od turističkog slogana: "Full of life..."

Ali...!!! Što učiniti da doista postane, zdrava, lijepa, životna...Uistinu puna istinskog Života...Onog pravog...

Čitava Hrvatska, možda baš danas, na svečani dan predsjedničine inauguracije, treba doći k Isusu...Kleknuti! I zamoliti: "Ako hoćeš, možeš me očistiti!"...Lustrirati...Blagosloviti...Od svih bolesti, grijeha, neuspjeha...Vanjskih neprijatelja...Unutarnjih...Samo - ako hoćeš...Možeš...

"Isus ganut pruži ruku, dotače ga se pa će mu: "Hoću, budi čist!"

Budi čista! Lijepa! Ponosna! Stare slave djedovina! Junačka zemlja mila!

"I odmah nesta s njega gube..."...Gube zla, gube komunizma, gube nemorala, gube siromaštva, bijede, gube grijeha...

I očisti se!!! Lijepa, ponosna, dostojanstvena...

"Pokaži se svećeniku...I prinesi za svoje očišćenje što propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo..."

Nije dovoljan samo Isusov zahvat, dodir...I mi, Hrvati (svi građani Hrvatske!) moramo učiniti, dati svoj dio...Pokazati se svećeniku, ispovijediti na osobnoj razini, kako bi se cijela nacija očistila...Prinijeti neku žrtvu za svoje očišćenje...Osobno i domovinsko...Postati istinski svjedoci...Poput proročanstva sv. Ivana Pavla II: "Bit ćete mi svjedoci!"...

Na današnji svečani dan - prisjetimo se svih poruka sv. Ivana Pavla II Hrvatima u Hrvatskoj i BiH:

1. Zagreb, 10. i 11. rujna 1994 - Geslo: "U Tebe se, Gospodine, uzdam"

Papa je prvi put posjetio Hrvatsku 10. i 11. rujna 1994. godine. Papin zrakoplov sletio je na Pleso, gdje su ga dočekali tadašnji predsjednik Franjo Tuđman i zagrebački kardinal Franjo Kuharić. Nakon pozdravnih govora, papamobilom vozio se po zagrebačkim ulicama do katedrale. Mnogobrojni vjernici stajali su uz put kojim je papa prolazio. Molio se na grobu kardinala Alojzija Stepinca u katedrali. Za njega je rekao, da je "najsvjetliji lik i istinski čovjek Crkve". Dan kasnije predvodio je sv. misu na zagrebačkom hipodromu, kojoj je prisustvovalo gotovo milijun vjernika, što je najposjećenija misa u hrvatskoj povijesti. Hrvatskom narodu poručio je, da postane vjeran kršćanskim korijenima. Otišao je iz Zagreba za Rim u popodnevnim satima.

2. Zagreb, Marija Bistrica, Split - 2-4. listopada 1998, "Bit ćete mi svjedoci" - bl. Stepinac

Pred zagrebačkom se katedralom susreo s mladima, te ih pozvao na odgovornost: »Vaša zemlja od vas očekuje značajni doprinos na raznim područjima društvenoga života, gospodarstva, politike, kulture. Njezina će budućnost biti bolja u onoj mjeri u kojoj se svatko od vas bude znao zauzeti za poboljšanje samoga sebe.« Ne bježite u »hedonizam, u konzumizam, u drogu ili u alkohol«, poručio je mladima Papa.

3. Dubrovnik, Osijek, Đakovo, Rijeka, Zadar - 5-9. lipnja 2003, „Obitelj - put Crkve i naroda"- bl Marija od Propetog Isusa Petković

I taj je put poticao da vjernici u Hrvatskoj moraju čuvati i razvijati narodno biće, ali da pri tome svakako moraju biti »dar društvu«, da moraju u društvo ugrađivati i ucjepljivati kršćanske vrijednosti.

Treći posjet dogodio se od 5. do 9. lipnja 2003. godine. To je bilo 100. papino putovanje izvan Italije i Vatikana.
 

4. Sarajevo, 12-13.travnja 1997 - Geslo: "S vama smo"

Papa Ivan Pavao II., najveći svjetski hodočasnik mira, 12. i 13. travnja 1997. posjetio je Sarajevo, da u ratom uništenu i izmučenu Bosnu i Hercegovinu donese poruku mira i nade. Prigodom svoga susreta s katolicima BiH papa je uputio poruku nade i mira, te pozvao na suživot i toleranciju u toj multinacionalnoj zajednici.

Odmah po dolasku Papa nije skrivao svoju radost zbog ostvarenja toga hodočašća. To je istaknuo i u svom pozdravnom govoru: „Moja prva misao u ovome trenutku u kojemu mi je dano zakoračiti na bosansko-hercegovačko tlo leti k Bogu koji je danas uslišio moju dugo gajenu želju da se ostvari ovo hodočašće...“ Poljubivši po izlasku iz zrakoplova bosanskohercegovačku zemlju Papa je blagoslovio sve njezine ljude, pozvavši ih na trajno zalaganje za mir na ovim prostorima: „Mir će pobijediti ako svi budu znali raditi u istini i pravdi, idući istodobno ususret zakonitim očekivanjima stanovnika ovih krajeva koji u svojoj složenoj raznolikosti mogu postati znakom za čitavu Europu“, istaknuo je Papa tom prigodom.

5. Banja Luka, 22. lipnja 2003.“Blaženi čista srca”, bl. Ivan Merz,

Ivan Merz proglašen blaženim

Papa Ivan Pavao II. na svečanoj je misi na Petrićevcu u Banjoj Luci, 22. lipnja, blaženim proglasio slugu Božjega Ivana Merza."

Sjećajmo se svih Papinih poruka, i često ih obnavljajmo u sjećanju, u srcu, u duhu...U praksi...Budimo ponosni na svece i blaženike iz naših krajeva...Molimo se za njIhov zagovor našoj domovini...Tražimo i prepoznajmo Isusa u svim dijelovima Lijepe naše, jedni u drugima...Tražimo ga u gradovima; na samotnim mjestima...Dolazimo k Njemu uvijek i odasvud!

DĆ, 15.2.2015.

5. nedjelja k.g, 8.2.2015.

Mk 1, 29-39

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Pošto Isus iziđe iz sinagoge, uđe s Jakovom i Ivanom u kuću Šimunovu i Andrijinu. A punica Šimunova ležala u ognjici. I odmah mu kažu za nju. On pristupi, prihvati je za ruku i podiže. I pusti je ognjica. I posluživaše im.Uvečer, kad sunce zađe, donošahu preda nj sve bolesne i opsjednute. I sav je grad nagrnuo k vratima. I on ozdravi bolesnike – a bijahu mnogi i razne im bolesti – i zloduhe mnoge izagna. I ne dopusti zlodusima govoriti jer su ga znali.Rano ujutro, još za mraka, ustane, iziđe i povuče se na samotno mjesto i ondje se moljaše. Potražiše ga Šimun i njegovi drugovi. Kad ga nađoše, rekoše mu: »Svi te traže.« Kaže im: »Hajdemo drugamo, u obližnja mjesta, da i ondje propovijedam! Ta zato sam došao.« I prođe svom Galilejom: propovijedao je u njihovim sinagogama i zloduhe izgonio.Riječ Gospodnja.

Evanđeoska krunica:

1. koji izlazeći iz sinagoge, uđe s Jakovom i Ivanom u kuću Šimunovu i Andrijinu

2. koji pristup, prihvati za ruku i podiže

3. pred kojega donašahu sve bolesne i opsjednute, uvečer, kad sunce zađe

4. koji ozdravi bolesnike, i zloduhe mnoge izagna

5. koji rano ujutro još za mraka ustane, iziđe i povuče se na samotno mjesto i ondje se moljaše

                                

Uvečer, kad sunce zađe...I rano ujutro, još za mraka...

Ovi opisi vremena događanja, iz današnjeg Evanđelja - neodoljivo asociraju na krasan molitveni stih - zaziv:

"Dušo duše Hrvatske, Isusova Mati, sunce naših stradanja, ne prestani sjati."

I sve je nekako isprepleteno, Isus je sa svima i među svima - izlazi iz sinagoge, ulazi s apostolima u Petrovu kuću (ona je i danas u blizini dobro sačuvanih ostataka iste sinagoge...), pristupa, dodiruje, podiže...

I kada nam se čini da je zašlo sunce naših nadanja - On je tu - ozdravlja bolesnike, a kao i danas - bijahu mnogi i razne im bolesti...Razni zlodusi...

Uvečer - Isus je okružen mnoštvom...Ujutro - na osami, uronjen u Oca...

Svi ga traže. A On neumorno odlazi dalje, iz mjesta u mjesto, da ondje propovijeda, da ondje ozdravlja, da ondje izgoni zloduhe...I prođe svom Galilejom. Svom Hrvatskom! Ta zato je došao!

***

Uz prigodne stihove:

"Nakon sto je umirio, izliječio,
nahranio i otpustio uzburkano mnoštvo,
i poslao apostole na drugu stranu,
ode potražiti svoji mir, svoje boštvo,
i duhovnu hranu,
u dubokom razgovoru s Ocem - noćnom,
toliko jednostavnom i tihom,
ali toliko - moćnom!..."

I prigodni dio Putopisa iz Svete zemlje:

"Kafarnaum! Posebno sam zavoljela ovaj "Isusov grad", kako piše i na samom ulazu...Nakon što Isusa suvremenici nisu dobro primili u njegovu Nazaretu, jer "nitko nije prorok u svom kraju", On je otišao u ovaj Petrov grad, nastanio se kod Petra, u kući čiji su zidovi do danas sačuvani, i nad kojima je izgrađena crkva..."Ti si Petar stijena! I na toj stijeni izgradit ću Crkvu svoju...Ni vrata paklena neće je nadvladati." I doista, ovdje u Kafarnaumu, nad stijenkama Petrove kuće, doslovno je izgrađena crkva, odmah pored arheoloških iskopina uporabnih predmeta iz njihova vremena i dobro očuvanih ostataka sinagoge, u kojoj je još sam Isus naučavao, liječio, činio čuda...Ozdravio stotnikova slugu, a u kući - Petrovu punicu...(Neki kažu da ga je baš zato Petar kasnije zatajio...)...Najljepši trenuci Evanđelja (ma svi su najljepši!) događali su se baš tu, tako reći - upravo pred našim očima....O, kako je Isus ovdje blizu, kako je stvaran! A kako nestvaran doživljaj i osjećaj da mi stojimo tu, gdje i On nekad...I sad! Sve je tako snažno povezano, isprepleteno: prostor, vrijeme, mi, Isus, Vječnost...I nekako ne znamo što nas je to snašlo, ovoliko uronjene u Njega...

I slikamo se pred Petrovim kipom, u dvorištu Petrove kuće...A ne tako davno, molila sam se na njegovu grobu u Rimu, i slikala pred njegovim kipom u njegovoj vatikanskoj Bazilici..."

DĆ, 8.2.2015.

4. nedjelja k.g, 1.2.2015.

Mk 1, 21-28

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U gradu Kafarnaumu Isus u subotu uđe u sinagogu i poče naučavati. Bijahu zaneseni njegovim naukom. Tâ učio ih je kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci. A u njihovoj se sinagogi upravo zatekao čovjek opsjednut nečistim duhom. On povika: »Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš? Znam tko si: Svetac Božji!« Isus mu zaprijeti: »Umukni i iziđi iz njega!« Nato nečisti duh potrese njime pa povika iz svega glasa i iziđe iz njega. Svi se zaprepastiše te se zapitkivahu: »Što li je ovo? Nova li i snažna nauka! Pa i samim nečistim dusima zapovijeda, i pokoravaju mu se.« I pročulo se odmah o njemu posvuda, po svoj okolici galilejskoj.Riječ Gospodnja.

Evanđeoska krunica:

1. koji u subotu uđe u sinagogu i poče naučavati

2. čijom naukom bijahu zaneseni

3. koji je učio kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci

4. koji zaprijeti nečistom duhu: "Umukni i iziđi iz njega!", a nečisti duh potrese opsjednutim, pa povika iz svega glasai iziđe iz njega

5. koji i samim nečistim dusima zapovijeda, i pokoravaju mu se

Uz dan posvećenog života...

Sve se nekako lijepo poklopilo...Danas je dan života. Sutra je dan posvećenog života...A odlomak iz današnjeg Evađelja je čisti primjer kakvi bi naši svećenici mogli i trebali biti - primjer kakvog treba u potpunosti naslijedovati...Molimo za naše Svećenike...Da budu - baš Takvi...Kada dođu za oltar, za ambon, kada počnu naučavati...Da svi budemo zaneseni njihovim naukom...Da nas uče, kao oni koji imaju vlast, a ne kao pismoznanci...Koliki nečisti duhovi i danas djeluju prema našim svećenicima, koliki opsjednuti se zateknu u sinagogama, i bune se, protive, rogobore, svađaju..."Što ti imaš s nama...? Došao si da nas uništiš...Praviš se svet...", itd, itd...Neka naši svećenici imaju jednaku moć nad svim nečistim duhovima..."Umukni i iziđi iz njega/nje!"...Podržimo ih i mi svojim molitvama, neka im Bog ulije snagu, kako bi i na njihove riječi - nečisti duhovi zauvijek odlazili...Neka i nauk naših svećenika svaki dan iznova bude nov i snažan...Neka zapovijedaju nečistim duhovima, neka im se nečisti duhovi pokoravaju...Neka se pročuje o njima, odmah i posvuda!

Neka "primjerno i nesmetano budu privrženi Gospodinu." (iz 2. čitanja).  Neka se i na naše svećenike, odnose proročke riječi 1. čitanja: "Proroka kao što sam ja, iz tvoje sredine, od tvoje braće, podignut će ti Gospodin, Bog tvoj: njega slušajte!...Stavit ću svoje riječi u njegova usta da im kaže sve što mu zapovijedim."...Molimo za njih...I slušajmo ih...Jer "Ne bude li tko poslušao mojih riječi što ih prorok/svećenik bude govorio u moje ime, taj će odgovarati preda mnom."

DĆ,1.2.2015.

Treća nedjelja k.g, 25.1.2015.

Mk 1,14-20

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

Pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje: »Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!«I prolazeći uz Galilejsko more, ugleda Šimuna i Andriju, brata Šimunova, gdje ribare na moru; bijahu ribari. I reče im Isus: »Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi!« Oni odmah ostaviše mreže i pođoše za njim.Pošavši malo naprijed, ugleda Jakova Zebedejeva i njegova brata Ivana: u lađi su krpali mreže. Odmah pozva i njih. Oni ostave oca Zebedeja u lađi s nadničarima i otiđu za njim.Riječ Gospodnja.

Evanđeoska krunica:

1. koji otiđe u Galileju, pošto Ivan bijaše predan

2. koji je propovijedao evanđelje Božje: "Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!"

3. koji prolazeći uz Galilejsko more, ugleda Šimuna i Andriju, gdje ribare na moru; bijahu ribari

4. koji reče:"Hajdete za mnomi učinit ću vas ribarima ljudi!"

5. koji pošavši malo naprijed, ugleda Jakova i brata Ivana - u lađi su krpali mreže, odmah pozva i njih

Isus propovijeda, prolazi, gleda, poziva...

Isus propovijeda...Ne samo riječima, već i djelima...Osobnim kontaktima...Njegove riječi možda ne dolaze do sviju, ali On osobno - Da! Jer Isus gleda i opaža...Svakoga od nas, u našim obiteljskim i poslovnim situacijama, s našom braćom i sestrama...Poziva! Na promjenu, obrat, obraćenje, slobodu...Ono što u prvoj rečenici govori riječima, u nastavku ovog odlomka Evanđelja čini djelima..."Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje!"...I on sam prolazi, približava se - običnim ljudima, ribarima...On dolazi k nama, a s njime i kraljevstvo Božje...Njegovo općenito i univerzalno - "Obratite se i vjerujte evanđelju!" -potpuno odgovara i Njegovu konkretnom i osobnom pozivu: "Hajdete za mnom i učiniti ću vas ribarima ljudi!"...Preduvjet je krenuti za Isusom - od materijalne sigurnosti u životnu neizvjesnost...Posljedica je - ono što činimo ispuniti smislom...Od hvatača riba, postati ribarima ljudi...Kakvo unapređenje...Preobraćenje...

Kada Isus poziva, ne treba previše premišljati, treba djelovati - odmah! Kao apostoli - nisu zastali niti na trenutak - "odmah ostaviše mreže, i pođoše za njim..." ili drugi dvojac - "ostave oca Zebedeja u lađi s nadničarima i otiđu za njim..."

Isus - ODMAH - pozva i njih...Apostoli ODMAH ostaviše mreže i pođoše za Njim...Nema čekanja, nema premišljanja...jer "Ispunilo se vrijeme!" - Sada. I - Odmah!

DĆ, 24.1.2015.

Druga nedjelja k.g, 18.1.2015.

Iv 1,35-42

U ono vrijeme: stajaše Ivan s dvojicom svojih učenika. ³⁶Ugleda Isusa koji je onuda prolazio i reče: »Evo Jaganjca Božjega!« ³⁷Te njegove riječi čula ona dva njegova učenika pa pođoše za Isusom. ³⁸Isus se obazre i vidjevši da idu za njim, upita ih: »Što tražite?« Oni mu rekoše: »Rabbi« – što znači: »Učitelju – gdje stanuješ?« ³⁹Reče im: »Dođite i vidjet ćete.« Pođoše dakle i vidješe gdje stanuje i ostadoše kod njega onaj dan. Bila je otprilike deseta ura.
⁴⁰Jedan od one dvojice, koji su čuvši Ivana pošli za Isusom, bijaše Andrija, brat Šimuna Petra. ⁴¹On najprije nađe svoga brata Šimuna te će mu: »Našli smo Mesiju!« – što znači »Krist – Pomazanik«. ⁴²Dovede ga Isusu, a Isus ga pogleda i reče: »Ti si Šimun, sin Ivanov! Zvat ćeš se Kefa!« – što znači »Petar – Stijena«.

Riječ Gospodnja

Evanđeoska krunica:

1. za kojega Ivan reče:"Evo Jaganjca Božjega!"

2. za kojim pođoše Ivanova dva učenika

3. koji upita učenike: "Što tražite?"

4. kojega učenici pitahu: "Učitelju - gdje stanuješ?", a On im reče: "Dođite i vidjet ćete."

5. koji pogleda Šimuna Petra i reče: "Zvat ćeš se Petar - Stijena."

Što tražimo?

A što mi zapravo tražimo? Ili koga? Ili što tražimo od onoga koga tražimo...? Možda i nije toliko bitno gdje tko stanuje, nego koliko je otvoren drugima...Kada smo mi zadnji puta nekoga primili, ugostili...? Ili ostali čitav dan kod nekoga...? A sve to iz nekih ljudskih obzira, nelagoda, svodimo na neke minimume, da ne smetamo, ne uznemirujemo...A tako je malo potrebno za kvalitetno zajedništvo...otvoriti vrata srca, i svojih domova...kako bismo prepoznali i pokazali što smo i tko smo...kako bi naši gosti odmah i druge dovodili k nama, jer se osijećaju tako lijepo, prihvaćeno, blagoslovljeno...A Isus gleda svakoga od nas... Prepoznaje nas, naziva, poziva, imenuje...Daje nam novo ime, novu misiju, novo srce...Novu odvažnost, za ispuniti poslanje svoga života, smisao svoga imena, smjer kretanja i prvenstveno Božju volju u našem životu i za naš život! Isuse, pogledaj i nas! Daj nam Ime, Misao i Smisao...Nakon Isusova krštenja prošle nedjelje, sada smo mi na redu, za naše krštenje u Duhu - da dobijemo novi duh i novo ime... Da krenemo u ljepšu budućnost!

DĆ, 17.1.2015.

Krštenje Gospodinovo, 11.1.2015.

Mk 1, 7-11

U ono vrijeme: Propovijedao je Ivan:

»Nakon mene dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti mu remenje na obući. ⁸Ja vas krstih vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim.«
Onih dana dođe Isus iz Nazareta galilejskoga i primi u Jordanu krštenje od Ivana. ¹⁰I odmah, čim izađe iz vode, ugleda otvorena nebesa i Duha poput goluba gdje silazi na nj, ¹¹a glas se zaori s nebesa: Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!"

Riječ Gospodnja

Evanđeoska krunica:

1. koji kao jači dolazi nakon Ivana, i kome Ivan nije dostojan odriješti remenje na obući

2. koji će nas krstiti Duhom Svetim, a Ivan vodom

3. koji dođe iz Nazareta galilejskog i primi u Jordanu krštenje od Ivana

4. čim izađe iz vode, ugleda otvorena nebesa i Duha poput goluba gdje silazi na nj

5. za kojeg se zaori glas s nebesa: "Ti si Sin moj, ljubljeni! U tebi mi sva milina!"

Jordan i glasačke kutije

Evo na nedjelju naših predsjedničkih izbora, čitamo ovo lijepo Evanđelje o jednostavnosti, poniznosti, skromnosti...Zar nije Isus veći i jači od Ivana...A ipak On pristupa k njemu, do Jordana i ponizno prima krštenje...Tako i mi sutra...Sve ako i mislimo da smo mi bolji, da znamo bolje, da nijedano od dvoje kandidata nije idealno, ni savršeno, ni po našoj volji, pristupimo tom Jordanu glasovanja...Skrušimo se i ponizimo...Dajmo se krstiti Duhom Svetim, i zaronimo u tu glasačku kutiju, u svoj svojoj jednostavnosti i poniznosti, prignimo glavu i pred onim/onom koja možda nije savršena, ne odgovara apsolutno našim stavovima i idealima, ali barem bolje odgovara od one druge strane...Učinimo taj znak poniznosti, i dajmo taj svoj glas baš za tu, manje lošu osobu...A kada iziđemo sa biračkoga mjesta, možda ćemo i mi, a možda i naša domovina, ugledati otvorena nebesa, i Duha poput goluba gdje silazi na našu domovinu, i ori se: "Ti si Kći moja, ljubljena! U Tebi mi sva milina!". Tako neka bude - za našu Domovinu - Amen!

DĆ, 10.1.2015.

Druga nedjelja po Božiću, 4.1.2015

Iv 1, 1-5.9-14

PROSLOV

U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga
i Riječ bijaše Bog.
²Ona bijaše u početku u Boga.
³Sve postade po njoj
i bez nje ne postade ništa.
Svemu što postade
⁴u njoj bijaše život
i život bijaše ljudima svjetlo;
⁵i svjetlo u tami svijetli
i tama ga ne obuze.

...

9Svjetlo istinsko
koje prosvjetljuje svakog čovjeka
dođe na svijet;
¹⁰bijaše na svijetu
i svijet po njemu posta
i svijet ga ne upozna.
¹¹K svojima dođe
i njegovi ga ne primiše.
¹²A onima koji ga primiše
podade moć
da postanu djeca Božja:
onima koji vjeruju u njegovo ime,
¹³koji su rođeni
ne od krvi,
ni od volje tjelesne,
ni od volje muževlje,
nego – od Boga.
¹⁴I Riječ tijelom postade
i nastani se među nama
i vidjesmo slavu njegovu
– slavu koju ima kao Jedinorođenac
od Oca – pun milosti i istine.

Riječ Gospodnja

Evanđeoska krunica:

1. koji u početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Bogu i Riječ bijaše Bog

2. Riječ, po kojoj sve postade, i bez nje ne postade ništa

3. svemu što postade, u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo

4. svjetlo u tami svjetli i tama ga ne obuze

5. onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja, onima koji su rođeni od Boga

Tiha noć i Svjetlo Riječi!

Kroz mrak i tišinu noći, zaorila se, zasvijetlila je - Riječ! Koja grmi i odjekuje kroz povijest, kroz vijekove...

Riječ po kojoj sve postade. Riječ Istine.

A svemu što postade - u njoj bijaše Život.

Život koji je Svjetlo. Istinsko Svjetlo.

Svjetlo koje osvjetljava Put.

Svjetlo koje tama ne obuze.

Istinsko Svjetlo koje osvjetljuje i prosvjetljuje...Iznutra prosvjetljuje. Svakog čovjeka koji dođe na svijet. Svjetlo koje dođe na svijet. Koje bijaše na svijetu. Po kojemu svijet posta...

Ali ga NE upozna.

Kao plamen svijeće. Ako ga svijeća ne primi, ne može gorjeti, svjetliti...

Ako ga primi - ispunjava svoj smisao...Dobiva moć...

Kao fitilj svijeće, i mi da bismo primili to svjetlo - moramo se osloboditi suvišnih slojeva...Moramo pognuti glavu...Pred palmtećom žigicom, gorućim grmom...Savladati strah...I samo tako - postati djeca Božja. Dobiti moć da postanemo djeca Božja.

Jer roditi se od krvi, od volje tjelesne, od volje muževljeve - znači - postati nekorištena svijeća...Možda lijepa, ukrašena, bogata...Ali nekako - besmislena...

Ali ako povjerujemo u Njegovo ime, ako se rodimo od Boga - primamo svoj plamen. Svoju životnu misiju, svoj - smisao!

I tek tada, Riječ tijelom postaje, svijeća Svjetlom, i nastanjuje se među nama...Tek u tom svjetlu - možemo spoznati puninu, vidjeti slavu Njegovu...Koju ima kao Jedinorođenac od Oca - plamen pun milosti i istine...

Postanimo dio Njegova ognja...Zasvjetlimo Njegovim žarom.

Tako da svi koji i nas prime, i Njega po nama, dobiju istu moć, i zasvjetle istim svjetlom djece Božje.

DĆ, 3.1.2015.

Četvrta nedjelja Došašća, 21.12.2014.

Lk 1, 26-38

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: »Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!« Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: »Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.« Nato će Marija anđelu: »Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?« Anđeo joj odgovori: »Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!« Nato Marija reče: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!« I anđeo otiđe od nje.

Riječ Gospodnja.

  

Evanđeoska krunica:

1. čijoj Majci Djevici posla Bog anđela Gabrijela

2. čija majka Marija se smete na anđelovu riječ, i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav

3. koji je već od začeća bio velik, i zvao se Sin Svevišnjega

4. kojemu je Gospodin Bog dao prijestolje Davida, oca njegova, i koji će kraljevati nad domom Jakovljevim

5. čijem kraljevstvu neće biti kraja

Začeće po riječi

"Zdravo Marijo, milosti puna...Gospodin s tobom..."...U svakoj Zdravo Mariji, u svakoj sv. krunici nebrojeno puta kroz povijest odjekuje anđelov pozdrav, anđeoski pozdrav...Promotrimo Marijinu reakciju na te riječi...Prvi puta, a tako i svaki...Svaki puta kada ih i mi izgovorimo..."Na tu se riječ ona smete...i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav..."

U tim riječima je snaga molitve, snaga sv. krunice...Te riječi su dovoljno jake, da svaki put podsjete Mariju, na trenutak - kada su prvi puta izgovorene, kada se ona smela i stala razmišljati...kada je začet njezin Sin...kada je došlo spasenje čovječanstvu...Kada ponovimo te riječi, kao da svaki puta iznova zazivamo Kristovo utjelovljenje, trenutak početka našeg spasenja...

Bl.Djevicu Mariju svaki puta podsjećamo na najsretniji trenutak njenog ljudskog života...Osim naravno onog Božićnog... Za kojega se upravo ovih dana duhovno spremamo...

I kao Marija anđelu tada, mi u svakoj krunici, svakoj Zdravo Mariji, sada njoj možemo iznijeti naše probleme, naše dileme...Kako će to biti...? Mi ne možemo, ne znamo, ne poznajemo, nemamo rješenja...

Ali na temelju drevnog Marijina iskustva, i mi čujemo riječi:"Ne boj se! Djevojko, mladiću, čovječe, ženo! Ne boj se!..."

Duh Sveti i danas djeluje, u našim životima, sila Njegova silazi i na nas...A sve od Njega, postaje - sveto...Jer, Bogu ništa nije nemoguće!"

Dovoljno je izgovoriti - čarobne riječi! "Evo službenice/službenika Gospodnjeg...Neka mi bude po tvojoj riječi!"

I tada - Riječ - čudesno ostaje s nama, u nama, po nama...A anđeo, glasnik, poslanik, u tom trenutku, začetka ostvarenja Božje volje u nama - može ići...Misija je ostvarena!

I anđeo otiđe.

DĆ, 20.12.2014.

Treća nedjelja Došašća, 14.12.2014.

Iv 1, 6-8.19-28

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

Bî čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. On dođe kao svjedok da posvjedoči za svjetlo da svi vjeruju po njemu. Ne bijaše on svjetlo, nego – da posvjedoči za svjetlo. A evo svjedočanstva Ivanova. Kad su Židovi iz Jeruzalema poslali k njemu svećenike i levite da ga upitaju: »Tko si ti?«, on prizna; ne zanijeka, nego prizna: »Ja nisam Krist.« Upitaše ga nato: »Što dakle? ­Jesi li Ilija?« Odgovori: »Nisam.« »Jesi li prorok?« Odgovori: »Ne.« Tada mu rekoše: »Pa tko si da dadnemo odgovor onima koji su nas poslali? Što kažeš sam o sebi?« On odgovori: »Ja sam glas koji viče u pustinji: ’Poravnite put Gospodnji!’ – kako reče prorok Izaija.« A neki izaslanici bijahu farizeji. Oni prihvatiše riječ i upitaše ga: »Zašto onda krstiš kad nisi Krist, ni Ilija, ni prorok?« Ivan im odgovori: »Ja krstim vodom. Među vama stoji koga vi ne poznate – onaj koji za mnom dolazi, komu ja nisam dostojan odriješiti remenje na obući.« To se dogodilo u Betaniji, s onu stranu Jordana, gdje je Ivan krstio. Riječ Gospodnja.

           

Evanđeoska krunica:

1. pred kim dođe Ivan, svjedok da posvjedoči za svjetlo da svi vjeruju po njemu

2. za kojega Ivan ne zanijeka, nego prizna: "Ja nisam Krist."

3. pred kojim Ivan reče: "Ja sam glas koji viče u pustinji:"Poravnite put Gospodnji."

4. za kojega Ivan reče: "Ja krstim vodom. Među vama stoji koga vi ne poznate."

5. onaj koji za Ivanom dolazi, komu Ivan nije dostojan odriješiti remenje na obući

Svjedoci za svjetlo

Eh, kako bi i nama u našoj današnjoj stvarnosti, dobro došao netko - tko bi posvjedočio za svjetlo...Tko bi priznao: "Ja nisam Krist." Koji bi vikao, kao glas u pustinji: "Poravnite put Gospodnji!"...Koji bi spremno priznali svoje slabosti, ograničenja, svoju nedostatnost, nedostojnost...Maglu i vodu - koju nam "prodaju"...Jer: "Ne bijaše on svjetlo, nego – da posvjedoči za svjetlo." O, kada barem svi oni ne bi svjedočili za sebe, i isključivo za sebe...Kada bi nam barem netko od njih istinski - svjedočio za Svjetlo...Isuse, svojim skorim dolaskom, svojim rođenjem, rasvjetli naše tmine, naše stranputice...Pošalji nam onoga/onu koja će nas iskreno pozivati na obraćenje, preobraćenje, otvorenje naših srca i očiju isključivo za Tvoje svjetlo, Tvoj put, Tvoju Istinu i Tvoj život! Jedino pravo svjetlo, jedini pravi put, jedinu pravu istinu i jedini pravi život!

DĆ, 14.12.2014.

Druga nedjelja Došašća, 7.12.2014.

Mk 1,1-8

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

Početak Evanđelja Isusa Krista Sina Božjega. Pisano je u Izaiji proroku: »Evo šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da ti pripravi put. Glas viče u pustinji: ’Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!’« Tako se pojavi Ivan: krstio je u pustinji i propovijedao krst obraćenja na otpuštenje grijeha. Grnula k njemu sva judejska zemlja i svi Jeruzalemci: primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe. Ivan bijaše odjeven u devinu dlaku, s kožnatim pojasom oko bokova; hranio se skakavcima i divljim medom. I propovijedao je: »Nakon mene dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti mu remenje na obući. Ja vas krstim vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim.« Riječ Gospodnja.

Evanđeoska krunica:

1. pred čijim licem je poslan glasnik da mu pripravi put

2. za kojeg je glas vikao u pustinji: "Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!"

3. pred kojim se pojavio Ivan: krstio u pustinji i propovijedao krst obraćenja na otpuštenje grijeha

4. čijem preteči Ivanu je grnula svajudejska zemlja i svi Jeruzalemci: primali od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe

5. koji dolazi nakon Ivana, kao jači od Ivana, Ivan nije dostojan sagnuti se i odriješiti mu remenje na obući. Ivan krsti vodom, a on će nas krstiti Duhom Svetim

Pripravimo put, osvijetlimo staze...

Kristovu dolasku, domovinskoj budućnosti...Ali ne "pravi put" lažnih "svjetlonoša"...Već onaj do kojeg se dolazi krstom obraćenja, na otpuštenje grijeha...Možda se i mi kao narod trebamo najprije krstiti u rijeci Jordanu, sjetivši se i našeg povijesnog Jadra, najprije u našim srcima pripraviti put Gospodinu, otvoriti ih, olakšati Mu dolazak, poravniti Mu staze, ispovijediti grijehe...

Pa nisu li i one nedavne poplave naših rijeka - bile svojevrsno "vatreno krštenje", odnosno doslovno - vodeno krštenje...Kada nećemo sami u Jordan, vode Jordana došle su k nama...I izazvale svojevrsnu - poplavu dobrote...Sjetimo se i danas tih poplavljenih područja - mnogi od njih još uvijek nisu u svojim domovima...

Možda bi i sada u Došašću bilo bolje postiti, te se pripremati i na taj način...Neka Domjenci krenu tek nakon Božića, a ovo bi moglo radije biti vrijeme duhovnih "domjenaka", grnimo i mi, hrlimo za pravim stvarima, izvorima obraćenja, svetim sakramentima...Skrušimo se pred Kristom, pred Ivanom Krstiteljem, jedni pred drugima...Sagnimo se u svetoj ispovijedi, dajmo si odriješiti ne samo remenje na obući, već prije ono na dušama, na srcima...Osjetimo tu slobodu! Dajmo se krstiti...

DĆ, 6.12.2014.

Prva nedjelja Došašća, 30.11.2014.

Mk 13, 33-37

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Pazite! Bdijte jer ne znate kada je čas. Kao kad ono čovjek neki polazeći na put ostavi svoju kuću, upravu povjeri slugama, svakomu svoj posao, a vrataru zapovjedi da bdije. Bdijte, dakle, jer ne znate kad će se domaćin vratiti – da li uvečer ili o ponoći, da li za prvih pijetlova ili ujutro – da vas ne bi našao pozaspale ako iznenada dođe. Što vama kažem, svima kažem: Bdijte!« Riječ Gospodnja.

---

            

Evanđeoska krunica:

1. koji reče svojim učenicima: "Pazite! Bdijte jer ne znate kada je čas."

2. koji polazeći naput, ostavi svoju kuću, upravu povjeri slugama, svakomu svoj posao, a vrataru zapovjedi da bdije

3. koji reče: "Bdijte, dakle, jer ne znate kad će se domaćin vratiti."

4. koji neka nas ne bi našao pozaspale ako iznenada dođe

5. "Što vama kažem, svima kažem: Bdijte!"

Molitveno bdjenje

 

Zamislimo tu kuću, o kojoj Isus govori - kao svoju Domovinu...Upravu domovine povjeri slugama - svakomu svoj posao, a vrataru zapovjedi da bdije...Kako upravljamo povjerenim...? Od najmanjega prema najvećemu...Povjerenim svakodnevnim poslovima, profesionalno i privatno...Jer o najmanjemu od nas, ovisi upravljanje čitavom Domovinom...Kada bi svi svojim djelićem posla, svojim djelićem domovine upravljali kako treba, kako nam je povjereno  svakome njegov posao, ne bismo li imali blagdanski ugođaj svakoga dana...U svako doba dana - uvečer, o ponoći, za prvih pijetlova, ujutro...Bdijmo...Ne spavajmo...Brinimo se za ono oko sebe, i za one oko sebe...Povežimo se u lanac zajedništva, marljivosti i molitve...Bdijmo nad svojim srcima, i nad svojom domovinom.

DĆ, 29.11.2014.

Blagdanom Krista Kralja završila je liturgijska godina A (Mt), a 1. nedjeljom Došašća 30.11.2014 - započinjemo liturgijsku godinu B (Mk).

Mk 8, 27-35

 

Ti si Pomazanik-Krist! ... Sin Čovječji treba da mnogo pretrpi.

 

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Krenu Isus i njegovi učenici u sela Cezareje Filipove. Putem on upita učenike: »Što govore ljudi, tko sam ja?« Oni mu rekoše: »Da si Ivan Krstitelj, drugi da si Ilija, treći opet da si neki od proroka.« On njih upita: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Petar prihvati i reče: »Ti si Pomazanik – Krist!« I zaprijeti im da nikomu ne kazuju o njemu.

I poče ih poučavati kako Sin Čovječji treba da mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i nakon tri dana da ustane. Otvoreno im to govoraše. Petar ga uze u stranu i poče odvraćati. A on se okrenu, pogleda svoje učenike pa zaprijeti Petru: »Nosi se od mene, sotono, jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!«

Tada dozva narod i učenike pa im reče: »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja, spasit će ga.«

Riječ Gospodnja.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Vrati se Isus iz krajeva tirskih pa preko Sidona dođe Galilejskom moru, u krajeve dekapolske.

Donesu mu nekoga gluhog mucavca pa ga zamole da stavi na nj ruku. On ga uzme nasamo od mnoštva, utisne svoje prste u njegove uši, zatim pljune i dotakne se njegova jezika. Upravi pogled u nebo, uzdahne i kaže mu: »Effata!« — to će reći: »Otvori se!« I odmah mu se otvoriše uši i razdriješi spona jezika te stade govoriti razgovijetno.

Riječ Gospodnja.

 

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Pristupe farizeji k Isusu pa ga upitaše:

»Je li mužu dopušteno otpustiti ženu?« On im odgovori: »Što vam zapovjedi Mojsije?« Oni rekoše: »Mojsije je dopustio napisati otpusno pismo i – otpustiti.« A Isus će im: »Zbog okorjelosti srca vašega napisa vam on tu zapovijed. Od početka stvorenja muško i žensko stvori ih. Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo. Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!«

U kući su ga učenici ponovno o tome ispitivali. I reče im: »Tko otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, čini prema prvoj preljub. I ako žena napusti svoga muža pa se uda za drugoga, čini preljub.«

Donosili mu dječicu da ih se dotakne, a učenici im branili. Opazivši to, Isus se ozlovolji i reče im: »Pustite dječicu neka dolaze k meni; ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje! Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući.« Nato ih zagrli pa ih blagoslivljaše polažući na njih ruke.

Riječ Gospodnja.